Uvijek u analizi utakmice treba krenuti od sebe i svojih odluka, a tek onda komentirati sve ostalo. Kovač je od same formacije, preko taktike pa sve do izmjena donosio vrlo nejasne ili bolje rečeno nelogične odluke. Krenimo od same formacije sa trojicom playmakera u sredini koja je od samog početka postavila dosta upitnika. Tu dolazimo do prve nejasnoće u taktici. Naime ukoliko si već odlučio riskirati i igrati bez pravog holdera, te ukoliko igraš sa tri kreativca u sredini, nije li logičan slijed događanja da uspostaviš pas igru i da inzistiraš na posjedu lopte kako bi do izražaja došle njihove prednosti(kreacija) i kako bi istovremeno minimalizirao njihove slabosti(destrukcija). Umjesto toga Kovač od početka inzistira na dvostrukom defanzivnom bloku koji se kako utakmica odmiče sve više povlači unazad(mi smo već nakon prvih petnaest minuta bili Pletikosi u krilu). To bi još donekle imalo smisla da je Brazil momčad koja dominira posjedom lopte, međutim iz samog pogleda na njihovu jedanaestorku vidljivo je da to i nije baš slučaj. Naime Brazil igra sa dvojicom klasičnih holdera u sredini, Gustavom i Paulinhom koji nisu vični u kreaciji i distribuciji lopte. Daleko je to od neke Španjolske, štoviše ovaj Brazil kojemu su frote krila i bekovi više je reaktivna momčad koja teži oduzimanju lopte i brzom otvaranju na nepostavljenu obranu. Dakle momčad koja ne inzistira na posjedu lopte što je bilo vidljivo u nedostatku pravog presinga na naše linije u trenutcima bez lopte. S obzirom na to, bilo je tu itekako prostora za uspostvu kontrole nad loptom i diktiranju tempa od naše strane. Međutim na loš odabir taktike nadovezao se i loš odabir centralog napadača. Ostaje nejasno zašto je s obzirom na plan igre, Jelavić izabran u početnih jedanaest. Jer ukoliko prilikom centaršuta ne igraš visoke lopte na njega (a upravo je to bio slučaj, naime Olić je u dogovoru s izbornikom slao niske lopte u šesnaesterac što s obzirom na izostanak Mandžukića i robusni protivnički obrambeni dvojac itekako ima smisla) i ukoliko ne boravi previše vremena u šesnaestercu, postaje potpuno bekoristan. Nije li stoga s obzirom na takav kontekst Eduardo bolji izbor. Sljedeća nejasnoća očituje se u samom načinu na koji je Kovač vodio utakmicu. Ukoliko već stvari na terenu ne idu kako si zamislio, napravi prilagodbe u hodu. Primjerice zašto u pojedinim trenutcima nismo malo hrabrije izašli i napravili koji presing koji nudi određene rizike, ali i određene blagodati. Presingom narušavaš ritam protivnika, daješ obrani malo oduška, a i možda oduzmeš koju loptu u zoni udarca i uđeš u gol šansu. Također ostaje nejasno zašto se nije ranije išlo sa izmjenama. Ako ti Neymarov gol u prvom poluvremenu nije bila dovoljno jasna indikacija da bez holdera u ovakvom sustavu ne ide, nije li ti nakon prvih pet minuta druge polovice utakmice jasno da nešto moraš promijeniti, bilo uvođenjem drugačijeg ili bar svježeg igrača, bilo promjenom sustava. Uvođenjem Brozovića do toga je donekle i došlo(iako mi nije jasno zašto je ostao na Kovačićevoj poziciji, a ne se spustio iza Modrića i Rakitića i time im omogućio da se konačno razmašu), Rebićeva pak zamjena došla je prekasno, a misterij ostaje i neiskorištavanje treće izmjene. Sve u svemu bilo je tu puno pogrešnih, nejasnih i nelogičnih poteza Nike Kovača, te je s obzirom na to deplasirano govoriti o suđenju. Mislim da pokradeni smo, suđenje nije bilo na razini. Međutim  kada napraviš ovoliko taktičkih pogrešaka i kada si dvaput pucaš sam u nogu(Neymarov i Oscarov gol) ni ne zaslužuješ bolje. Možda je osvrt malo prekritičan s obzirom da je ovo Kovaču tek treća službena utakmica i da nije imao previše vremena za uigravanje, ostaje dojam da se u samim generalnim postavkama moglo napraviti puno bolje.