Svaka ti čast PACKE! Nadam se, da tako i Mamić razmišlja.

Packe evo za tebe pitanje, dali bi za 2 godine u ovom slučaju napiso članak s drugačijim naslovom: (inače te cijenim kao novinara)

Samo su 2 iskusna igraca u lokomotivi.. Na zalazu karijera, najvjerojatnije nemaju pretjerane ugovore.. To isto može i Dinamo, u HNL-u rezultat sam samo 2-3 iskusna igraca i ostatkom klinaca nebi izostao. Tako je i sad, samo što bi jedna sezona Dinamova bila puno jeftinija.. ALI ONDA SE EUROPI SVI SKUPA MOŽEMO NADAT TEK ZA 3-4 GODINE, A PITANJE DAL MAMIĆ, MI, OSTALI NAVIJAČI, MEDIJI IMAJU STRPLJENJA ZA TO.. Ako bi se odma krenulo s takvom strategijom, ILI ČAK NA LJETO DA SE KRENE???? S KIM ĆE DINAMO U EUROPU u 2010/2011, kad bi se ovakvom politikom počelo naglo,????

PRIJE 5 GODINA SU NOVINARI PISALI DA DINAMO NEMOŽE BEZ ISKUSNIH IGRAČA, U OBRANI, ovo, ono.. Tebe Packe izuzimam..

DAl ćemo na ljeto od tebe isto imat članak "DINAMU TREBA JEDAN KVALITETAN STRANAC, I SKUSNIJI IGRACI" DA NAPRAVI REUZLTAT U EUROPI....

Naravno,svi smo za domače dečke,samo bi htio reči da postoje faze kad jednostavno ne izlaze mladi nadareni igrači iz Dinamove škole,kao ono vrijeme kad smo završili u ligi za bedaka,nije bilo ništa iz domače proizvodnje,kupili smo sve što je tada valjalo mlado u HR,i ode sve u k...c!Onda su najtalentiraniji nogometaši bili Teo Kradum (gdje je sad?),Ante Tomić(????),Vedran Ješe...i ne čudim se što se menadžment Dinama pomalo okrenuo i kupovini jeftinijih stranaca,nekad je dobro kupio,nekad loše,ali po meni npr. Ibanez igra kao dečko koji je rođen u Gajnicama,Trnju...pa mali istrči maraton i još 50 sprinetva po tekmi,zaslužuje poštovanje,Koch je isto branio sa srcem,Chago je trčao koliko je god mogao...prisjetimo se-i Eduardo je bio stranac! Hvala Bogu što je ova današnja Dinamova škola tako kvalitetna kao što je i produkt toga je ova hrpa klinaca iz Gajnica,Dubrave,centra...daj Bože da ih još dugo gledamo na našem Maksimiru!

Ne postoji niti jedan klub na svijetu koji može dominirati i prosperirati samo sa mladim igračima. Osim toga, mladi igrač treba mentora, treba nekoga tko će mu na treningu neke stvari pokazati, koji će ga lupiti po prstima kada se "usili" i pođe sebe smatrati igračinom (a na žalost, naši igrači naginju ka takvom ponašanju), i najvažnije - treba konkurenciju iskusnijeg, poznatijeg suigrača, te cilj da takvog "preskoči" i nametne se treneru. Podržavam ideju forsiranja mladih i perspektivnih igrača, a očito je da u Dinamovoj školi takvi izrastaju gotovo u svakoj generaciji. Ali ne da se usluga kvalitetnih i iskusnih igrača riješi pod svaku cijenu. A najveća cijena koju Dinamo može platiti je rezultat.

kao i uvijek -pacak zna :)

Svaka čast na analizi. Ključ priče je paragraf u kojem je kompletna istina: "Nije nimalo čudno da su najbolji igrači Lokomotive - Bule i Sopić. Uz sav krasan potencijal Antolića, Vrsaljka i društva, svaka momčad treba nekoliko igrača koji su "prošli sve i svašta". Ni Wenger ne može bez Henryja i Vieire, ni Ferguson ne može bez Scholesa ili Giggsa. Možda je Nani danas brži, možda zna više s loptom, možda ima bolji dribling, ali Giggs jednostavno - zna. Vidio je sve, osvojio je sve."

...kad smo več kod ovih starijih igrača...sad kad nemamo Lovrena,vjerojatno ni Kovača ni Biščana...možda su trebali uzeti Šimića iz Monaca jer bi nam sad jedan iskusni dobro došao,štoviše,Šimić se sam ponudio,vjerojatno bi došao bez odštete i igrao bi za relativno malo love,niš više od onoga kaj Cufre zarađuje...pretpostavljam...

Svaka čast članku i iznesenim idejama, ali mislim da kod nas "mladi igrači koji nemaju rešpekta" polako postaju (nezdrava) opsesija. Samo čekam prijedlog kada će se zabraniti da u HNL-u nastupaju igrači stariji od 23 godine.

Mladi igrači, ponikli u klubu i gradu u kojem sam klub nastupa svakako su nešto čemu treba težiti i to podržavati. Takvi projekti stvaraju zdravu atmosferu, veselje i interes publike, a kad se poklope i rezultati sreći nema kraja. No, što govori iskustvo? I što govori naš mentalitet?

Divno je gledati mladi Arsenal (sa ravnotežom u vidu par i po godinama iskusnih igrača), no svi znamo da ondje nema možda nijednog igrača koji je potekao iz Londona, a i Englezi (i Otočani) su izuzetno malobrojni. No, Arsenal je institucija, ima skaute, ima novac i može skupiti koncentraciju kvalitetnih igrača sa sve četiri strane svijeta. Može li to Dinamo (ili Hajduk)? Sumnjam.

Kao prvo kod nas će se naglasiti primjer Celtica '67. prvaka Europe sa momčadi u kojoj je sve i jedan igrač bio rođen u Glasgowu i bližoj okolici (a k tome su valjda svi pripadali manjinskoj, katoličkoj zajednici). I? I nema više nijednoga kluba  takvog slučaja. Real je postao Real s Puskasem, Kopom, di Stefanom, Milan je postao Milan s van Bastenom, Rijkaardom, Gulitom, Savićevićem, Bobanom... a pitanje je i jesu li svi Talijani bili iz Lombardije i Milana.
Dainamo naravno ne smjera k osvajanju Lige prvaka (tj. nitko se realan tome ne može nadati), ali ovaj primjer navodim zbog činjenice da se kroz medije često provlači teza da je Dinamo bio najbolji kada su u njemu dominirali purgeri ili bili nositelji igre. U tom kontekstu ispada da Šuker, Cvitanović, Vlaović, Dražan Jerković, Slaven Zambata, Eduardo, Luka Modrić, Vedran Ćorluka, Boban, Rora i čitav niz drugih igrača i neospornih legendi Dinama ne idu u istu ravan sa Zajecom, Mlinarićem, Lamzom, Cerinom i ostalima. (Uzmemo li u obzir i teoriju po kojoj su pravi purgeri samo oni kojima su prethodne četiri generacije rođene u Zagrebu, onda se dotepencima u Dinamo mogu smatrati i Prosinečki, Ladić i drugi kajkavski igrači, kao i Šimić i Marić čija prezimena zorno svjedoče o nepurgerskom porijeklu ili na kraju krajeva i Krajnčar/Kranjčar potomak danas doseljenika iz danas omražene Slovenije).
No, da ne idemo tako daleko, naglasak se očito stavlja da bi Dinamo bio megaklub da u njemu igraju igrači potekli iz njegove škole i promovirani u prvu momčad. Problem je što po medijskom predstavljanju mladih igrača ispada da je svaki mladi igrač (sjetimo se "najboljeg mladog igrača Europe" Rukavine), automatski Pele-Maradona-Šuker-Beckenbauer-Cruyff-Zidane-Totti-Torres u jednom i da mu samo treba dati priliku i "drhtat će Europa". Svake godine čitamo o neospornim uspjesima Dinamovog, Hajdukovog i drugih podmladaka, no većinu tih igrača nikada ne upoznamo jer ne stignu do prve momčadi. I ovdje nastaje mit da je krivnja samo na upravama klubova koje im ne daju priliku. Zbog čega baš nitko od tih mladih Maradona nije uspio okolnim putem, nikada ne saznamo.
Izgradnja mladog igrača je osjetljiv i prilično složen proces, koji i u svijetu pokazuje značajne znakove posustajanja u smislu izgradnji cijelih generacija unutar jedne škole. Dva kluba koji su svaki na svoj način gajili oslonac na (isključivo) svoje mlade igrače i kroz povijest postizavali uspjehe, Ajax (četverostruki prvak Europe) i Athletic Bilbao (8 puta prvak i 20 puta osvajač kupa) danas se ipak nalaze daleko od vrhova koje su nekada osvajali. Niti su u Ajaxu zaboravili odgajati igrače, niti su Baski manje talentirani za nogomet nego prije, ali činjenica je da se u nogometu koji je do krajnosti obilježen pitanjem financijske (ne)isplativosti bolje snalaze oni koji rezultat mogu postići (kupiti) preko noći. I koliko god nas veselili posrtaji Manchester Citiya ili Real Madrida, omjer klubova ili generacija koje su kupovale igrače i rezultat daleko prevaže na stranu kupovine, nego li proizvodnje.

Kako kod nas obično izgleda prozivodnja mladog igrača? Na stranu nepotizam, mito i ostale rak-rane naših omladinskih škola, poanta je u tome da ipak izbacuju talente. No talenat i gotovi igrač nisu jedno te isto. Dakle mladi igrač, purgerskog imena i prezimena, dobije prostor u medijima i odmah ga se proglašava najvećim talentom koji se rodio u posljednjih 50 godina, a kada dobije prostor (minutažu) u nekoj utakmici odmah "dobiva" i ponude Reala, Manchestera, Intera, Barcelone, Liverpoola i drugih divova. Osobno sam imao prilike sresti ljude koji su bili razočarani što je Modruić prešao u "tamo neki" Tottenham, što zorno svjedoči koliko te priče imaju učinka u javnosti. Tako smo imali "hrvatskog Michaela Owena" koji nije izgradio niti reprezentativnu niti neku internacionalnu karijeru u skladu s najavama, sličan slučaj i sa Šokotom, Deranjom, Vučkom, Domagojem Abramovićem, Kosićem, Dragom Papom, Goranom Ljubojevićem, Mazarekićem, Miladinom, Vukovićem i čitavim nizom igrača "zakaprenih" od Reala ili Barcelone i imali smo Bišćana koji je "za tri tjedna trebao biti najbolji u Liverpoolu", pri čemu nije mislio na grijanje klupe ili tribina. Detaljnija analiza novinskih napisa i očekivanja za neke mlade igrače i realnosti koju su ustvarili pokazala bi još veći nesrazmjer.
Bišćana namjerno izdvajam jer je zoran dokaz hrvatske neumjerenosti i pogubnosti takvog pristupa: neosporno veliki talent medijskim i inim zagovaranjem (sjetimo se koliko je bilo napisa o tome da bi ga i bilić trebao pozvati kada je spojio dvije dobre partije protiv Međimurja i Zadra), nije bio prirpemljen za realnost i neosporni talent, koji je i dobio priliku na velikoj pozornici (što većina ostalih nije dobila) ostao je igrač skromnih dosega u karijeri i igrač koji sigurno neće (tj. ne bi trebao) ući u anale hrvatskog nogometa.

Hrvatski đaci su po ocjenama najbolji đaci u Europi, pa potom studiraju desetak godina (i mnogi od njih su skloni kupovanju ispita). Ocjene se mogu poklanjati, no realnost nam zorno svjedoči u kakvom društvu živimo. Ocjene se mogu poklanjati, no vidimo koliko zapravo malo nobelovaca imamo, kao i međunardono priznatih stručnjaka. Činjenica je da se mladi igrači mogu forsisrati, no jedino mjerilo rezultat (ne samo Dinama, nego i tih igrača kao pojedinaca u njhivoj daljnoj karijeri) nam ne daje realnu nadu da se možemo nadati preporodu našeg nogometa i izdizanju iz ranga Pyunika, Omonie, Tofte, Petržalke, Debrecena i drugih klubova s kojima smo po svim ljestivcama u rangu (a izgleda da mnogi naši nogometni i medijski djelatnici još nisu ni svjesni realnoih uzorka zbog čega se ondje nalazimo).

Igrači su dobri ili loši. Starost, mladost, religija, mjesto rođenja ili boja kože tu ne igraju nikakvu ulogu.