Sportnet forum

Repka nam je uvijek bila najtvrdokornija utvrda hrvatstva pa nije cudno da svi broje krvna zrnca - od Cosica, Bernarda pa do obicnih pripadnika plemenske zajednice. Kao da je bitno gdje igra Drmic ili bilo tko drugi. Ja gledam nogomet radi igre, a ne jer sam obicna nula u zivotu pa se pokusavam poistovjetiti sa necijim tudjim uspjehom. Svi se utaborili u nacionalne rovove i misle da je rat, a ono samo 22ica sa koznom loptom na travi pokusavaju nadmudriti jedan drugog.
 
Ljepota igre je nespojiva sa nacionalnoscu - ona nije iskljuciva ni u jednoj kategoriji, ona je tu za sve koji ju prepoznaju i cijene. Ona je daleko vise razigrana tekma klinaca na ulici nego blesavo politicko likovanje Maradone nakon pobjede nad Engleskom.
Ovima koji ce mi udijeliti minuse -  prestanite se skrivati iza copora i prljati igru svojim plemenskim duhom. 

hehehe, od mene definitivno plus! svaka čast!

Švicarci su jedni od većih nacionalista i popularno nas nazivaju yugo schweine... tako da mi puca ona stvar za njih...

Sorry, ali sad si ga ti pretegnuo skoro pa suprotno Točno je da u svim strukama se mjeri i cijeni rad i nečije djelo, to vrijedi za sva zvanja, da se vrijednost rada, djela mjeri po pravilima struke bez obzira da li njih prvih pet, deset ili pedeset dolazi ili potječe iz jedne ili druge etničke skupine, vrhunski majstor je vrhunski majstor i neumanjuje njegovo etničko porijeklo, svjetonazor, vjerska pripadnost ili političko uvjerenje ono što je postigao u struci kao vrhunski stručnjak! Ali to još uvijek ne znači da ne postoji i etnička, ali i državna pripadnost tih vrhunskih majstora svog zanata.


Potpuno je drugo to što takav neki pojedinac, vrhunski majstor kao pojedinac dragovoljno ili poludragovoljno odluči izkorištavati svoju poznatost, sveopću popularnost  koju je stekao u jednom potpuno drugom području rada i djelovanja u propagandne svrhe. Ali to je već druga tema.

Po meni je nečija etnička pripadnost normalna stvar, i samo jedan od elemenata nečijeg identiteta. Ali to nema veze što postoje takve etnocentrističke ideologije, temeljene na teoriji krvi (neki kažu još i tla) pa se ovako pri nekoj nogometnoj ili sportskoj priredbi izgube granice gdje jedno prestaje a drugo počinje!

Sve je to lijepo, a koji onda argument upotrijebiti u obranu igranja Halilovića ili Dudua za Hrvatsku?

Znači svi Hrvati da igraju za Hrvatsku, ali i svi koji mogu da podignu kvalitet da igraju isto tako za Hrvatsku? Da im je stalo toliko do dresa Hrvatske, ne bi onda ni po koju cijenu pristali da zaigraju za drugu repku.

Halilović po mjestu rođenja i odrastanja, školovanja. Isto kao i Ademi i jedan i drugu itekako dobro govore šibenskim, odnosno zagrebačkim dijalektom, to ne možeš iz njih izbaciti, to okruženje odrastanja i školovanja, tako da su ti ljudi prilično formirani po "hrvatskoj" mjeri. 

A Dudu je jedinstven slučaj, ja bi to nazvao "čisto tehničkom odlukom", naime nama se dogodilo početkom dvijetisućitih da je brončana generacija već poprilično otišla sa scene i tada u tom trenutku oko 2002/03 godine (makar je Dudu debitirao za HR 2004. u lipnju na onom EP) kada je imao 20-21 godinu se HR reprezentacija našla na novom "početku", i bilo je prostora za jednog takvog napadača, ljevaka. Nažalost Danijel Popović je poginuo iz tog godišta i skoro pa da i to ima veze, makar znam da je premorbidno, ali i to je činjenica. To što se Dudu kasnije kod nas i priženio je sporedna stvar jer je on ipak prvo prihvatio nastupe za HR pa se onda oženio, ali sklapanje braka je isto jedan od načina dobivanja državljanstva (ne samo našeg) pa onda može i u nogometnom smislu. Ali to se mora poklopiti još mnogo elemenata, nije baš samo jedan i jedan su dva.

Slažem se, ali se onda isti argument može upotrijebiti za Drmića, zar ne?