Igrači ne tankiraju, tankiraju ljudi koji upravljaju klubovima. Svakom igraču je za njegovo dobro i budući ugovor važno da igra što bolje.
Phil je napravio dobar potez jer na J.R. Smithu i Shumpertu se ne gradi budućnost. Sljedeće godine računaju na visoki pick u draftu i time počinje "reset". Problem koji ja vidim s New Yorkom (i još pola lige) je to masovno čišćenje salary capa s ciljem potpisivanja max igrača, a takvih na tržištu jednostavno sljedeće godine neće biti. Ne vidim baš Gasola kako skače od sreće zaigrati s Melom ili u slučaju Lakersa s Bryantom. Čisti pola lige prostor i za Duranta za 2016., a zaboravljaju da danas osim marketinga moraš ponuditi i dobre igrače i dobru struku (tržište danas prati igrača, a ne obratno), što zasad ne vidim ni u New Yorku ni Lakersima.
Bit će nekoliko solidnih free agent igrača nakon ove sezone, ali nitko od njih ne može značajno promijeniti situaciju u New Yorku. Milwaukee, Orlando, Boston, Philadelphia...sve su to ekipe koje imaju puno bolji dugoročni plan i situaciju od Knicksa i Phil će morati izvesti nešto posebno ne bi li to promijenio.
Nba je baš i ustrojen tako da ne možeš biti stalno na vrhu (kao 80-ih), osim ako imaš nevjerojatnog trenera i skauting (poput Spursa), i baš zato, iako ima puno mana, ovaj sustav draftiranja i free agenta je puno bolji, pravedniji i zanimljiviji od onog što nudi recimo europski nogomet.

Ovakav članak ispadne kada netko s našim mentalitetom pokušava shvatiti američki pristup sportu. Ako je sve tako sivo i sporno kao što je napisano, kako to da su dvorane i dalje mahom pune, kako to da se zarađuju milijuni, kako to da su Ameri i dalje broj jedan u svijetu sporta, a pogotovo u košarci?

Razina igre na kojoj su njihovi najslabiji klubovi je otprilike kao vrh bilo koje druge košarkaške ekipe u svijetu. Jim Calhoun, trener Kentuckya, prvaka njihove NCAA lige u 2012. s omjerom 38-2 je na pitanje bi li se mogli natjecati u NBA ligi odgovorio da "ne postoji nijedna ekipa u NBA koju bi oni mogli pobijediti, nijedna!". Navijači i dalje dolaze na njihove utakmice jer tamo se igra košarka zbog njih, ljudi uživaju u pregršt kvalitetnih i atraktivnih poteza na svakoj utakmici, čega su i igrači svjesni i znaju da su oni u prvom planu, za razliku od Europe gdje su u prvom planu treneri i suci...

Evo vam primjer 76-ersa. Zadnje 3 sezone su u govnima, ali su znali da će tako biti i uprava kluba je to najavila, međutim i dalje se zdušno navija, imaju mladu ekipu i igraju sve bolje i bolje. Istina, ne pobjeđuju, ali i to će doći nakon što se za godinu-dvije oformi kvalitetna ekipa, a današnji mladci (MCW, KKP i ekipa) postanu zreliji.

NBA liga je uvijek, ali baš uvijek, u samom vrhu najatraktivnijih liga na svijetu i možda je upravo to nagrađivanje najslabijih na kraju svake sezone razlog tomu. Jeste čuli kod nas za neku ekipu osim Cibone, Cedevite, Zadra, Zagreba? Split se polako miče sa karte, Borik?, Dubrava je u drugoj ligi, Brod?? Dajte se uozbiljite ljudi i učite na njihovom primjeru.

@buraas - Potpisujem! Nažalost, većina u Hrvatskoj ne shvaća prednosti toga kako je ustrojen njihov sport. Naslov ovog članka je smiješan. Zaboravlja se da ti niti prvi pick ne donosi nikakvu garanciju da ćeš uskoro biti dobar, pa čak ni da će taj igrač napraviti neku karijeru. Uvijek postoji rizik i tankiranje se ne naplati uvijek. Dapače, češći su obratni slučajevi.
Kakav bi onda bio naslov članka za hrvatsku košarku? Hrvatski paradoks - kada se trošenje gradskog i državnog novca za spas korumpiranih i loše vođenih klubova slavi kao pobjeda.

@orangecrush ne možeš prebaciti američki sustav u Europu, nema šanse, jer njihove momčadi nisu klubovi već franšize (kao da se bave prodajom hamburgera). Tako da bilo kakva uporedba pada u vodu, a i tankiranje ne sjećam se kada je zadnji put nekome upalilo, u stari znam San Antoniu ali se njima ozlijedio David Robinson i na draftu im uletio Tim Duncan, ali to je druga priča sreća u nesreći

@ivos - Upravo zato što mi gledamo klubove kao nešto što nisu franšize sport i je u takvom stanju. Što je Dinamo ako nije jedna obična firma koja prodaje igrače (habmurgere)? Svi veliki uspješni klubovi po europi nisu ništa drugo nego velike firme. Ja bih osobno volio da u Hrvatskoj sport bude amaterski (jer nemamo uvjete za ovo što uporno pokušavamo) s uređenim ligama i publikom koja dolazi zbog toga što je liga konkurentna i zanimljiva, pa makar bila manje kvalitete. Nažalost, megalomanski karakter naroda, zajedno s manjkom novca proizvodi ovakvu katastrofu od sporta. A narodu je lako mazati oči s "vrhunskom reprezentacijom". Uzmi primjer Skandinavije. Imaju novaca da rade megalomanske projekte, ali oni ulažu više u amaterski sport, od čega građani imaju puno veće koristi. Ne pate od kompleksa  manje vrijednosti i ne brine ih što im reprezentacije ne osvajaju prva mjesta na prvenstvima. Važnije im je da postoji normalno uređena liga u kojoj klubovi ne smiju gomilati dugove.
Skrenuo sam preširoko sad, ali poanta priče je da se itekako možemo ugledati na američki sport, a pritom najmanje mislim na profesionalni. Ne govorim o kopiranju, već o uvođenju nekih ideja i načela u naš sport, poput naglaska na sveučilišni sport. Što misliš da je od veće koristi za društvo...novi Maksimir ili velika sveučilišna sportska dvorana?

@orangecrush molim te koji crni sveučilišni sport? Opet uporno probaš amerikanska rješenja prekopirati kod nas. A što se tiče Skandinavije u krivu si, njihove lige u nogometu, hokeju, rukometu su itekako profesionalne, sjeti se propalog Kopenhagena u rukometu

Sveučilišni sport, inače, postoji kod nas. Ali gotovo kao da ne postoji jer je ovom društvu on nebitan. Da, mislim da bi se tu trebali ugledati na amere. Nisam rekao da u Skandinaviji ne postoji profesionalni sport, nego sam rekao da se većina novca ulaže u amaterski sport. Sport je slika društva i to je vidljivo u svakoj državi. Pogledaj Španjolsku, njihovu ekonomiju i klubove koji grcaju u dugovima, ali i dalje ne odustaju od megalomanskih klubova. Pogledaj Italiju i njihovu ligu u zadnjih 10, 15 godina pa usporedi to s njihovom ekonomijom i društvom. Pogledaj Grčku, Portugal...svugdje je vidljiv isti mentalitet ljudi koji je gotovo isti kao i naš. I sve se to jako dobro oslikava na sportu i organizaciji istog.
Uglavnom, previše smo skrenuli s teme ovog članka tako da ja ne bi više o ovom. Svatko ima neko svoje mišljenje, a moje viđenje sporta se razlikuje od onog što se kod nas pokušava progurati. Lijepo je vidjeti kad rukometna reprezentacija jednom godišnje rastura na prvenstvu, ali ja bi rađe gledao kompetitivnu 1. hrvatsku ligu u manjim, uređenim dvoranama. Isto takvo mišljenje imam o nogometu i košarci. Mi se s Amerima ne možemo uspoređivati kad je novac u pitanju, ali po pitanju organizacije imamo jako puno toga za učiti od njih.

Naslov je najjači. Američki paradox, čovječe pa to slavljenje drvenih medalja je Hrvatski rukometni savez usavršio do perfekcije.