I svako prvenstvo nam se ispriječi netko novi. Pobijedimo Francuze, pojave se Španjolci. Pobijedimo Španjolce, eto raspoloženih Danaca. Rasturimo Dance, na volej nas dočekaju opet Francuzi. Izbacimo Francuze, Danci i Poljaci sami sebe izbace, tu je trio fantastikus Babić-Alilović-Čupić. Ako sad nismo osvojili, ko zna kad će se opet ukazati tako "otvoren" ždrijeb. Otvoren pod navodnicima jer Nijemce i Norvežane nitko nije očekivao u polufinalu. Svi nešto osvajaju, bilo prije ili kasnije, a jedina konstanta je da mi pušimo svako natjecanje, bili favoriti ili ne. Je, mala smo zemlja, ali taj argument ne stoji kada smo sa supertalentiranom generacijom uzeli nekako premalo, a nova generacija nastavlja njihovim uhodanim putem polufinala koje nam postaje limit. No ipak za rezultat se u Poljskoj ne smije prigovorit, kako je izgledalo nakon poraza od Francuske. Igračima ništa ne mogu zamjeriti, pa neću tako ni Mirka i Čupka okriviti za neuspjeh, već oni ispadaju kolateralne žrtve redikula na klupi. Ljudi su pokazali karakter protiv Poljske i to je meni dovoljno, a uvjeren sam da Babić s time nema apsolutno nikakve veze nakon večerašnje utakmice. Vjerojatno ni sam jadan ne zna kako je dospio u polufinale. Ono za što se može prigovoriti je izbornikovo ruganje sa zdravim razumom, mazanje očiju javnosti vjerskom spikom i neviđena bahatost, tvrodglavost ili pak nešto treće što samo on zna. Privatni interesi i Gospa ne idu jedno s drugim...
[uredio el_pistolero - 30. siječnja 2016. u 01:09]