Nakon prve utakmice sve mi je bilo jasno, ovo danas me nije iznenadilo, vidi se po mojoj prognozi od prije nekoliko dana:
Stoke City se nije prepao, tek nakon bakljade Hajduk je teškom mukom počeo igrati nešto što sliči na nogomet.
Sasvim je logično da Hajduk ne može napraviti ništa kada mu halfovi, od kojih igra mora ići, većinu utakmice se skrivaju po terenu. Brkljača i Trebotić su igrači koji se trebaju otvarati i dolaziti po loptu kada Hajduk gradi napad, ne zato što su Brkljača i Trebotić nego zato jer igraju halfove. To je zadaća halfova kada treba graditi igru i juriti rezultat. To je nogometna abeceda, a bez nje teško možemo očekivati da Hajdukovci napišu "Zločin i kaznu" Englezima. Subašić kasni sa predajom lopte, stoperi dobri, bekovi solidni (onoliko koliko to mogu biti bez halfova). Što će krila i napadači bez halfova? To je igra 4 na minimalno 6 Engleza, tu kruha nema. I kad se već cijeli sat vremena izbija lopta zašto je Ahmad na klupi? Zašto se ne ubaci još jedan half? Nigdje Hajduk nije stvorio igrača više, nigdje. Ipak, i ovako loš Hajduk mogao je uz malo sreće kao protiv Anderlechta, uvaliti jedan gol i ići u produžetke...
Ponavljam, ovo ispadanje je realnost i ne smije se shvaćati tragično. Hajduk nije bio favorit, ni u jednom trenutku. Stoke City je bio manje lošija momčad u ovom dvoboju i zasluženo prolazi.
Hajduk se treba uhvatiti domaće lige, neka mu ona bude vježba za Europu dogodine. Ako se bude kvalitetno radilo tada dogodine ovakvi protivnici ne bi trebali predstavljati problem. Uopće pričati o smjeni trenera, predsjednika ili optuživati igrače zato jer ne znaju meni zvuči smiješno. Bilanca neka se obračuna na kraju sezone koja je tek počela.
Samo vjera, nada i ljubav, a najveća od njih je ljubav. Merčep, Praljak, Prlić, Petković, Ćorić, Pušić, Stojić - velikani hrvatskog naroda
