Kod nas je uvijek bilo isto - kad negdje zapne operi po treneru. Od Kranjčara, Blaževića do Bilića. Jednostavno postoji zasićenje svakim trenerom, svaki put pukne ljubav i nakon 2 godine moramo tražiti novog. Možda je to prirodna stvar. Pretpostavljam da je i u drugim reprezentacijama tako. Sinoć sam i ja psovao Bilića. Ljudi trebaju kanalizirati taj bijes pa sam kao i 95% navijača psovao trenera kojeg je kamera zumirala u pravim trenucima. Ja koji sam stajao iza Bilića prvenstveno zbog njegovih ljudskih kvaliteta, sinoć sam pukao, a danas nakon stotine pročitanih komentara ću mu zadnjih put držati stranu. Zadnji put.

Objektivno, nakon prvih 45 minuta nitko nije bio nezadovoljan, baš nitko. Stisli smo ih i nisu nam mogli ništa. No mogli bi uzeti u obzir da golovi nisu pali ni iz kontre ni iz pas igre, golovi su pali iz prekida, nakon, naglašavam, individualnih grešaka pojedinih obrambenih igrača. Nemoguće je da u ozbiljnoj reprezentaciji nakon vježbanja prekida, nakon od trenera određenih igrača koji će markirati svoje i postavljanja čak i viška da čuvaju prazan prostor - nama 2 PUTA ZAREDOM JEDAN IGRAČ OSTANE SAM KAO DUH U PETERCU. Zar je Bilić trebao ući u igru i paziti na tu obranu?

Druga stvar što se tiče 4-4-2 formacije definitivno stoji, ali da je Bilić postavio imalo defanzivnije igrače vjerujem da bi pljuvanja bila slična. Cilj nije bio jasan. CIlj je bio smirenom igrom doći do željenog rezultata. Zakazala je prespora pas igra. Igranje od noge do noge prilikom koje svaki igrač miluje loptu 10 sekundi prije nego je proslijedi dalje, nema nikakvog smisla.

Neću spominjati greške jer mu ovaj put držim stranu, ali kad jedan Šimunić igra heroja nepromišljenim izjavama, držao bih mu još više stranu. Zamisli ti, jedan Šimunić se ne sjeća kad smo odigrali toliko slabo, jedan Šimunić koji je jednu takvu utakmicu odigrao protiv momčadi u kojoj je on zaradio 3 žuta kartona bar bi zbog toga mogao pamtiti utakmicu koju smo odigrali slabo, jedan Šimunić koji unatoč tome što je redovito kiksao u reprezentaciji, opet je dobio priliku, koji je znao i finim autogolom ili penalom zakomplicirati stvar. Nemam pojma zbog čega i kako se on uvukao u reprezentaciju, nakon što je nedavno gotovo svatko za njega mogao reći da on nema pojma. 

Drago mi je što je Pacak pecnuo Štimca jer poznato je da hijene napadaju plijen kad ove nemaju šanse da prežive. Štimac ima osjećaj za trenutak i zato je onako napao, a ni Kovačević nije dobro prošao. Ja sam morao zadnji put poduprijeti Bilića. Lupit će mi minuse, ali ne mogu dovoljno naglasiti koliko mi je žao čovjeka jer nakon što ljudima dosadi, okrenu se kao da ga nikad nisi ni obožavali. Takva je ljudska priroda.

Pacak, odličan članak.