Tomislav Pacak: 70 posto igrači, 30 posto izbornik. To su brojke ako govorimo o tomu zašto smo u nekoliko utakmica u ovim kvalifikacijama odigrali zaista slabo. Bilić je griješio i u taktičkoj i u psihološkoj pripremi nekih utakmica, no na kraju dana igrači pucaju, igrači grizu, stišću, driblaju, dodaju, čuvaju suparnika, postavljaju se kod kornera. Ili u našem slučaju, NE pucaju, NE grizu, NE stišću, NE driblaju, NE čuvaju, NE postavljaju se. Ako govorimo o tomu zašto igramo slabije nego 2007., onda sigurno i okolnosti treba uzeti u obzir, posebno odlazak braće Kovač kao lidera u svlačionici i ozljedu Eduarda kao daleko najboljeg strijelca reprezentacije.
Moram primijetiti nedosljednost. Prije neki dan u članku je pisalo:
I zbog takve krive psihološke i taktičke pripreme, ovoga je puta suvišno raspravljati o individualnoj krivnji. Bilić je očito momčad pripremao na grčke prekide i tu je došlo do pojedinačnih propusta; sigurno i ofenzivci nisu bili raspoloženi kao što se izbornik nadao i kao što mi imamo pravo očekivati od Modrića i Kranjčara, od Eduarda i Mandžukića, od Nikice Jelavića. No, ako Hrvatska nije u startu dobro posložena, pripremljena i usmjerena, onda je to odgovornost šefa.
Ovo nije izvađeno iz konteksta nego najbolje oslikava ono što je u članku napisano, ako ne vjerujete evo članka pa čitajte ili se podsjetite:
Danas su, kako vidim, za neuspjeh krivi igrači. Svatko ima pravo na svoje mišljenje, ali ja se sa ovim Vašim mišljenjem ne slažem. Mislim da se i Tomislav Pacak od neki dan ne bi složio sa Tomislavom Packom danas. Treba znati što je odgovornost izbornika kao čovjeka koji postavlja našu igru, a što je odgovornost igrača. Ne znam što Vas je nagnalo da promijenite mišljenje.
Samo vjera, nada i ljubav, a najveća od njih je ljubav. Merčep, Praljak, Prlić, Petković, Ćorić, Pušić, Stojić - velikani hrvatskog naroda