rezultat definitivno u omladinskim selekcijama ne bi smia bit imperativ, dobro je usadit pobjedničke navike,ali ponekad fizikalije odrade svoje,najbolji je primjer košarkaška priča, od vremena kad je ukić uništava parkera, do prvenstava koja su donosila tomić, braća delaš, pa prostran, sad hezonja i šarić, malo njih je svoj potencijal ispunilo i nadogradilo i tu se hitno moraju minjat neke stvari u svim sportovima, stavljat se naglasak na trenere koji će jednostavno znat prevest igrača u seniore, e da se ne izgubi nego da napreduje svakim treningom
ti odlasci vani, to je dvosjekli mač...sigurno je kvalitetniji rad s mladima vani, tržište ne laže...istina, dinamo nešto prodaje, koliko god mi mamića nepodnosili, koliko god hns bio njegov poligon, od vodstva do u-15 reprezentacije, toliko njegov najbolji posao je bilo dovođenje romea jozaka...ko prati malo stanje u našim mlađim selekcijama zna da nije ni on neko cviće, s njime su gotovo svi klubovi imali probleme, ali isto tako on odrađuje kvalitetan dio posla pri stvaranju ne samo rezultata nego i igrača...
a uz sve to, kad je igrač kvalitetan, spreman tehnički, mentalno, fizički i taktički, jednostavno triba imat puno sriće da se uspije, obiteljska tragedija (mali ante kaleb) ili jedna ozljeda od vrhunskog talenta naprave igrački poluproizvoid, jedan filip ozobić, igrač u idealnih 11 u19 prvenstva 2010., u rusiji najmlađi debitant u ligi prvaka, dragulj spartaka, nakon koje ozljede, gubljenja mista u udarnih 11 ekipe kojoj je bio potriban rezultat, trenutno u hajduku, nakon bolesti i još jedne ozljede, neće bit niti u 18 igrača, bit će još jedna propala karijera koja je puno obećavala...i iako je to nekad tužno, jednostavno u sportu garancije ne postoje