IR-FAN!!!!!!!!


Dođe li Goluža na klupu očekujte plasman na Euro 2012. i u npr. skupini B sa Norveškom,Češkom i Rumunjskom,i nakon uvodnog neočekivanog poraza 22-24 od tradicionalno neugodnih Norvežana slijedit će čupanje sa Česima,nakon njegovog timeouta 5 min prije kraja prednost od +3 će za 3 minute doć do izjednačenja 2 min do kraja ali će Duvnjak u posljednjim trenucima zabit za pobjedu 29-28,nakon čega će ipak nešto lakši posao bit sa Rumunjima,no i tu ćemo imat puno tehničkih pogrešaka i nekoordiniranosti,da bi na kraju slavili sa neuvjerljivih 30-25,s obzirom na klasu Rumunja.
I onda slijedi križanje,sa skupinom A di je domaćin Srbija,Španjolska i Mađarska.Protiv Srbije neočekivano i senzacionalno gubimo uz totalnu bezidejnost u napadu,a drži nas nekako Balić iznad vode,i njihova forsiranja i pogreške,no,Goluža zaboravlja pozvati time-out 2 minute prije kraja na -1,na što naši odlično reagiraju i Štrlek i Čupić,uz probuđenog Buntića dovode do pobjede 26-25.
Slijedi Španjolska,Goluža samouvjereno najavljuje kako će se ponovit repriza 2009. i Splita,i ponavlja se,ali u obrnutim ulogama,Josovilla Valčić i Kopljar dobijaju veliku minutažu,a Španjolci to obilato koriste i odlaze na odmor sa +6,no polako se pribiremo i Mirko Alilović ulazi u seriju obrana,i smanjujemo na -3 6 minuta do kraja.No,pogodite što slijedi,u vatru je ubačen na desno krilo zaboravljeni Ljubo Vukić,umjesto Štrleka ili Mataije,te promašuje 1 kontru i 1 izrađenu akciju za redom,i Španjolska rutinski privodi utakmicu kraju,rezultatom 27-32.
Protiv Mađarske trebamo isključivo pobjedu za prolaz dalje,u polufinale,neriješeno nas vodi u borbu za 5. mjesto,a porazom(pošto imamo negativnu gol razliku,a Mađari ne),završava prvenstvo za nas.I onda,igrači odlučuju odjebat Golužu,i igraju po svom,Balić preuzima funkciju zamjenskog trenera,Goluža tupi jedno,ali igrači imaju plan B,i proigravamo,obrana 3-2-1 funkcionira besprijekorno,time i Alilović dolazi do izražaja,a izvrsnima Baliću i Duvnjaku priključuju se u visokoj realizaciji Štrlek,Mataija,Čupić,Buntić,Bičanić,Vori,Marić...itd,i slavimo na kraju,u našoj najuvjerljivijoj utakmici do sada 33-26.To znači i plasman u polufinale.
Goluža se samodopadno cereka u medijima,i hvali igrače,uz lažnu skromnost prema sebi.
Dolazi polufinale gdje se sastajemo sa uvijek neugodnim Islandom,no naši izgledaju kao grogirani boksač,Island od početka radi veliku seriju 7-2,naši pokušavaju uhvatiti priključak,mijenjamo statičnih 3-2-1 u 5-1 sa visokim izlaženjem Vorija,i to jedno vrijeme funkcionira,pa se na odmor odlazi sa prihvatljivih -2.To nam daje nadu da možemo opet u finale sa Francuzima,no ovaj put Kopljar ponovo počinje na desnom vanjskom i umjesto Balića i Duvnjaka priliku dobija Joso Valčić,Vori se ozljeđuje a Goluža ubacuje Musu umjesto Marića,te šteka realizacija sa mjesta pivota,a kad Štrlek promašuje udarac iz teške pozicije Goluža uvodi Ljubu Vukića,čime potpisujemo poraz.Ne trebam niti spominjati islandsku seriju 4-1 nakon Golužinog time-outa 4 minute prije kraja,i konačan rezultat 23-29.
Utakmica za 3. mjesto protiv Španjolske za Golužu je ionako samo "consolation match",odmara većinu standardne ekipe,neki rezervisti se pokazuju u dobrom svjetlu(Bičanić,Mataija,Marić),no ponovo isti tandem koji nas je uništavao većinu turnira nas uništava i ovaj,te ovako umorni i oslabljeni nemamo šanse protiv Španjolaca,utakmica završava 25-28.
Reakcije javnosti su "Goluža-odlazi",no Savez se ne usuđuje svom vjernom poltronu dati otkaz,već smatra 4. mjesto na prvenstvu,uz 4 poraza "zadovoljavajućim rezultatom".