Tekst hvale vrijedan. Ivanu svaka čast na igri, na poštenju i na Bosanskoj upornosti.
Ma 100 puta se digao nakon poraza nakon lošeg rezultata uvijek bi došao još spremniji još uporniji.
Možda nije imao puno sreće u životu puno puta je samo mrvica falila.
S druge strane imao je puno više srećee nego što se vidi na prvi pogled. Preživio je kao dijete  rat preživio dolazak u drugi grad samo s kesom u rukama. Paopet italija bez love bez prave potpore ali trening i odricanje i uspio je.
Nije bio najomiljeniji igrač almeni uvijek drag. Komentatori ga baš nisu volili, ni oni iz republike srpske gdje je rođen. A nisu ga volili ni novinari iz Sarajeva, a uHrvatskoj je isto imao neki status ni tamo ni ovamo nije im baš nešto poseban.
No svojim stavom poštenim radom i vjerom u samog sebe zasluži je kapu do poda.