Iako mi je Rua simpatičan, ali ne pamtim kada je neko na takav dominantan način došao do pojasa od prve borbe pa do ove za pojas. U svim borbama je pokazao totalnu dominaciju. Jones svaka čast!!!

Čekao sam do 3 i nešto da počne, opet sam osjetio adrenalin kao i uvijek kad se borio, ali sam se bojao da će biti isto kao i sve zadnje borbe. Nema u njemu više agresije one, ne znam šta mu to treba da si ugled srozava protiv protivnika koje bi nekad ubio, zar su novci u pitanju? Mislim da ne, ljubav prema tome  on ima još, ali nema više te gladi za pobjedom kao nekad. Jedino što je popravio je kondicija i tu se vidjelo da je radio puno, ali to nije dovoljno.

Cijelu borbu je bio defanzivan i podređen u parteru, a nokaut je smiješan, početnički. Pa barem mu to iskustvo daje valjda nešto da ne sjedne onako olako na šaku. Ne kužim uopće šta je htio, krene na udarac pa se predomisli i povuće ruku a glava ostane skroz naprijed otvorena i kao da ćeka da dobije u nju, i naravno dobije i padne kao kruška. Dobro da nije vrat slomio kad je otresao dole.

Otkaži tu zadnju borbu i reci doviđenja, nisi ti nečija vreča da te svi mlate, kad je kraj onda je kraj. Jer ovo postaje žalosno za gledati.

Mirko, iako bi ja volio da ti još "haraš" ovim sportom, preporučio bih ti (kao i većina koji te podupiru) da se povučeš iz ovog sporta, jer to sve više skoro i nema smisla! ali legenda si bio i ostat ćeš!!

mirko, spasi malo ugleda, dostojanstva i makni se iz tog svijeta koji više nije za tebe. dolaze mlađi, bezbrižniji, jači, dok ti prije svake borbe moraš razmišljati što će biti s tvojim djetetom ako te netko teško ozljedi. zaradio si za 2 života, bilo bi dosta.

Ugled je davno otišao nažalost..to je tako u tom svijetu gdje je vrlo teško sam sebi priznati da je gotovo odavno...glavni faktor brzina..jer kad lik od 150kg uspije kontrirat high kick proije nego je uopće noga krenula onda je to-to...

Stalno ista prica u zadnje vrime, ovo nije sjena Mirka kojeg san ja gleda cili zivot. Slazen se sa Shimanom, i mene prođu trnci, radi nervoza, noga se trese... I cak je dobro izgleda, bija je aktivniji nego proslu borbu, tri high kicka je opalija, samo bez serija, kao izolirane udarce, tu nema srice. Desnu ruku ne koristi, samo livi direkt, opet izoliran udarac. On je otac dvoje djece, i sam je prizna da njemu vise nije to to. Boji se uci u izmjenu.

Ali, popija je vise nokauta zbog tog straha nego sta bi popija da se agresivnije bori.

glupo je da takav legendarni borac bude kanta za nabijanje... nemoj se Mirko više borit nije novac dovoljan motiv za tebe...

Schaub, Mir, Dos Santos, Kongo, Gonzaga - to su ti porazi o kojima ste se svi raspričali...
Za moj pojam, a veliki sam fan UFC-a i to ne od jučer, samo je gubitak od Gonzage bio potpuno neočekivan i ako već hoćete - zabrinjavajući, jer ovo dalje je sve objašnjivo, onima koji su na Ti sa UFC-om.
Kongo - meč straha od mogućnosti novog strašnog nokauta, pasivnost i oprez i ode sve na Kongovu stranu (3 runde).
Dos Santos - pravi, ali pravi mladi lav, jedina borba u kojoj je Mirko potpuno nadigran i nadjačan i u kojoj smo mogli viditi da Mirko više nemože u "Top 5" (osim ako se i njemu ne posreći, a vidili smo, kasnije - da nje!).
Mir, ha' - Frank Mir bivši prvak, poziv u zadnji čas i opet 3 runde i taj vražiji "lucky punch". Poslje su se svi raspričali o "najgoroj glavnoj borbi ikad", a sam Mir je rekao - čovjek je jak, jak i vraški dobar, opasan i na kraju krajeva - hodajuća legenda... Ej, to je rekao Frank Mir - a valjda on zna o čemu govori?
Onda ovo jutros, j'ga, opet ta 3 runda i opet, ovaj put nemogu reći "sretan udarac", jer Mirkec je valjda 5 sekunda bio otvoren i kao da je tražio ovaj udarac i "puf", umjesto pobjede - metla, pod, strašno...., a "mali" ipak nije Dos Santosov kalibar - vrijeme će to pokazati! 
I eto, stigla nova podloga za bjespomućna razglabanja o potrebi nastupa, novcima u igri, stvarnoj veličini i sl.!?
Schaub i Barry ga imaju na zidu, zbog njega su počeli, cijele dvorane ga bodre, svi svoje pobjede nad njim podcrtavaju i svrstavaju u najveće skalpove, a mi - tražimo "smaknuće".
Sport, sportska veličina, status legende, kuju se godinama i ne gube se porazima, koji su sve samo ne neočekivani, niti u komentarima na sportskim portalima.
Ako želiš postati legenda, jednom u životu moraš pobjediti legendu i to je tek početak puta...
Mirko je bio i još uvjek nedvojbeno jest - legenda, a svi oni koji su ga u UFC-u dosad pobjedili - zajedno, nemaju niti status, niti uspjehe da bi došli do pola puta od njegove slave i stvarnog utjecaja na ovaj sport.
Provrtite internet, portale, mišljenja boraca, stručnjaka i publike i shvatit ćete da je njegov doseg doslovno planetaran, a za poraze koji su nažalost stigli i zaredali - u osnovi "who care" ili ti ga po naši - koga briga!?
Mirko, jedinstvena hrvatska i svjetska sportska ikona i legenda u pobjedi i porazu, hrvatskom jalu i nerazumijevanju usprkos...
I bez obzira hoćeš li opet nastupiti ili ne - My Respect forewer, legendo!!!