doyo je napisao/la:
mislim da je problem malo kompleksniji od ovoga.
stvar je u tome da reprezentaciju jedne drzave predstavljaju njezini drzavljani. bili oni bijeli, crni, zuti, hrvati, srbi ili norvežani, ako je netko drzavljanin odredjene drzave, on ne da moze, on/ona IMA PRAVO da nastupa za tu reprezentaciju.
po kojem je to kriteriju Stanko Barać veći hrvat (citaj: drzavljanin RH) od Eduarda da Silve? tj, po kojem kriteriju on ima vece pravo da nastupa za Hrvatsku od Eduarda?
Barać je rodjen u drugoj drzavi, nikad nije zivio u Hrvatskoj, Eduardo je prakticki odrastao tu. Ali nitko nece reci ni riječi za Baraća (ili Kovača, Šimunića, Rakitića...), a bar 30-40% ljudi Dudua ne dozivljava kao svojeg.
Nitko ne bi rekao riječi da Damir Hasanagić iz Jajca, Darko Ilijevski iz Skopja ili Amir Krasniqi koji se prije 3 godine doselio s Kosova postanu reprezentativci. Ili bi ih barem bilo puno manje nego u slučaju, recimo, Andersona, koji moža isto tako 3 godine živi u Hrvatskoj.
Zasto? Jer je tamnoput? Da li se onda radi samo o boji kože? Da li to onda samo običan rasizam?
Daleko od toga da ima smisla da jednog dana gledamo samo Kineze u stolnom tenisu ili Brazilce u nogometu, ni meni se to osobno ne sviđa.
Ali tko jednom državljanu jedne države ima pravo reći da ne smije nastupati za tu državu?
Tko je taj koji određuje tko je više ili manje ravnopravan državljanin, da manje ili više voli SVOJU državu ili dres reprezentacije? Da li tako nešto uopće postoji?
Problem je u dodjeljivanju državljanstava, odnosno u pravilima za dodjeljivanje. Ako u određenoj državi sportaš, ili bilo koji drugi građanin, zaslužni ili ne, pod određenim uvjetima ima pravo na državljanstvo, sve dalje je ništa drugo nego kršenje ljudskih prava.
Ako netko ima pravo glasati na izborima, tko mu može osporiti pravo da igra za reprezentaciju?
Ako neki doktor može pod istim uvjetima postati državljanin i imati pravo "zastupati" Hrvatsku na međunarodnim seminarima, zašto pod istim uvjetima nema nekakav crnac u nekakvom sportu?
Stvar je u tome da su ljudska prava iznad sportskih zakona, što je pokazao slučaj Bosman. Sportaši su radnici, građani i imaju radnička i građanska prava. Ako je neustavno bilo da je klub vlasnik igrača, iako nema ugovor s njim, onda je neustavno i da građanin jedne države ne smije nastupati za tu državu.
U suprotnom će se naći jedan povrijeđeni brazilac ili amerikanac koji silno želi nastupati za "svoju" zemlju, a ne daju mu. Pa će on tužiti tu zemlju za kršenje njegovih prava i naravno da će dobiti.
Jer ako je državljanin, on ne da smije, on IMA PRAVO nastupati za svoju državu.
Bravo za Jurišića, a za ovu dvojicu ni 1000 minuseva nije dovoljno.
[uredio Champ23 - 02. veljače 2011. u 07:47]