Za početak, Danko Radić je vlast u Hrvatskom košarkaškom savezu preuzeo nakon Olimpijskih igara u Atlanti, gdje smo igrali četvrtfinale nakon srebra u Barceloni, bronce na Svjetskom prvenstvu u Torontu '94. i bronce na Europskom prvenstvu u Ateni '95.
Otkad je taj "gospodin" na čelu Saveza, dakle, nismo osvojili više nijednu medalju.
Dalje, kao predsjednik je apsolutni autokrat, okružio se isključivo podobnima, ljudima iz sudačkih krugova koji sada vode hrvatsku košarku. "Očistio" je HKS od košarkaša, pa je, recimo, povjerenik natjecanja (ABA liga i hrvatska A-1 liga) Josip Bilić, uz Radića, jedan od dioničara tvrtke Sidro koja zarađuje novac od Regionalne lige. Što se tiče A-2 liga, to vode također bivši suci i delegati, a šovjerenik A-2 lige Centar, kao i A-1 lige košarkašica je još uvijek aktivni košarkaški sudac Tonći Anzulović, čovjek koji odrađuje "posebne zadatke" na utakmicama koje, ako tako odredi Presidente, mora pobijediti određena momčad.
Danko Radić je čovjek koji je za izbornika postavio Srećka Medvedeca, pa ga nakon dva mjeseca zamijenio Pepsijem Božićem koji je na Eurobasketu '99. reprezentaciju s Tonijem Kukočem vodio do plasmana od 9. do 12. mjesta.
Nakon Božića imenovao je Acu Petrovića s kojim se posvađao uoči Eurobasketa '01, te se ovaj više bavio "ratom" s Radićem nego s reprezentacijom koja je ispustila 19 razlike u četvrtfinalu protiv Turske.
Kad je smijenjen Petrović, Danko Radić je na nekoliko mjesta, između ostalog i u društvu u kojem sam ja bio, rekao kako "njemu neće jedan Balija biti izbornik". Misleći na najboljeg hrvatskog trenera, tada i danas, Jasmina Repešu, pa je imenovao Nevena Spahiju koji je u tom trenutku imao godinu i pol iskustva na klupi seniorske momčadi (ujedno ga je Cibona smijenila u pola sezone).
Spahija se tako "školovao" na Eurobasketu u Švedskoj, gdje je Hrvatska opet bila "sjajna", opet se plasirala između 9. i 12. mjesta (tu se nije igralo za poredak), te je nakon Svjetskog prvenstva '98. u Ateni, te Olimpijskih igara '00. u Sydneyu propustila i Svjetsko prvenstvo u Indianapolisu '02, te Olimpijske igre u Ateni '06.
Iako je "jak" u sudačkim krugovima, Danko Radić kao predsjednik Saveza nije uspio ni u tome da Hrvatska ne bude bezočno pokradena u četvrtfinalu Eurobasketa '05. u Beogradu, te automatski propusti Svjetsko prvenstvo '06, treće za redom na kojem nismo nastupili.
Nakon što je Generacija '92. (Rađa, Vranković, Mršić, Petrović, Arapović, Skansi, Cvjetićanin...) izašla s inicijativom preuzimanja Saveza, Danko Radić je dao izjavu "što su to oni napravili u košarci", iako je riječ o našim najboljim košarkašima svih vremena. "Puč" nije uspio jer je kroz godine je Radić Sabor HKS (puni se iz županijskih organizacija koje su preuzeli delegati i suci) učinio svojom "glasačkom mašinerijom", pa je tako na jednoj sjednici glavni tajnik Željko Drakšić, dajući na glasovanje nekakav prijedlog rekao "jesu li svi za?", a ne kao što se to radi u normalnim demokratskim okruženjima "tko je za?", pa "tko je protiv?" i "ima li suzdržanih?". Što bi se moglo prevesti da je u tom Saboru demokracija na razini Sjeverne Koreje...
Međutim, doveden pred zid je Radić '06. imenovao, kako je on to nekoliko godina ranije rekao, "baliju", te je Jasmin Repeša u sljedeće četiri godine odveo Hrvatsku na OI u Peking '08. i osigurao plasman na Svjetsko prvenstvo 2010. Nakon Eurobasketa '09. u Poljskoj je Repeša otišao jer nije osvojio najavljivanu medalju, a Radić nije napravio ništa da ga zadrži.
Umjesto Repeše je za izborn ika postavio Joku Vrankovića, čovjeka bez ikakvog trenerskog iskustva, iako su kandidati bili Velimir Perasović (potpisao dvije najbolje Cibonine sezone unazad 10 godina), Dražen Anzulović koji je bio Repešin pomoćnik, Neven Spahija koji je u međuvremenu postao jedan od najcjenjenijih europskih trenera i Aco Petrović.
Kako Perasović i Petrović nisu bili podobni jer Radić dugo pamti, pa im je zapamtio Generaciju '92, a Spahija je rekao da ne želi opet sjesti na izborničku stolicu, zbog osobnih antipatija je otpao i Anzulović. A Radić je to objasnio "za njega sam znao da ne može, a za Vrankovića nisam znao što može".
Joke Vranković je tako odveo Hrvatsku na SP u Tursku, gdje je pobijedio samo Tunis i Iran, a izgubio od SAD, Slovenije, razbijen je od Brazila, te ispao u osmini finala od Srbije. I ostao za Eurobasket '11. na kojem Hrvatska nije prošla prvi krug, te je službeno plasirana od 13. do 24. mjesta. Uz poraze od BiH i Makedonije.
U međuvremenu je košarka nestala s državne televizije, a to je nešto za što se Savez mora brinuti, svi klubovi osim Cedevite su pred bankrotom, u našoj ligi se ne plaćaju treneri i igrači, no, ako suci i delegati ne dobiju svoj novac, onda se klubovi suspendiraju. Unatoč silnim medaljama koje osvajamo u mlađim kategorijama (na bazi talenta kojeg smo oduvijek imali), seniorsku medalju nismo osvojili otkad je Danko Radić na čelu Saveza.
Treneri mlađih kategorija biraju se na temelju podobnosti, Radić "amenuje" i trenere prvboligaških klubova jer u suprotnom bi ti isti klubovi mogli ispaštati zbog sudaca. U Prvu ligu ulaze klubovi kao što su Zabok i Križevci jer, ili rade po diktatu Saveza ili sponzoriraju sudačku organizaciju...
U reprezentacije (od mlađekadetetske, pa do seniorske) se ulazi po menadžerskim ili obiteljskim vezama...
Povrh svega, Danko Radić kao predsjednik Hrvatskog košarkaškog saveza odbija ići na utakmice pojedinih klubova koji podignu glas protiv tretmana od strane sudaca. Pa tko prošle sezone, recimo, prvo nije dolazio na utakmice Cedevite, a kasnije Cibone.
ZANIMA LI TE JOŠ NEŠTO???
