Teško je imati slonovsko pamćenje i sjećati se takvih utakmica. Tada su nas Australci jednostavno preplivali, fizički su bili puno spremniji, a na toj utakmici ni golmani nam baš nisu briljirali. Inače običaj naših reprezentativaca u to vrijeme je bio da iz nepoznatih razloga na svaki gol moraju pogoditi barem 2-3 stative (prečke). Sustav je bio takav da je pobjednik skupine izravno išao u četvrtfinale, a samo su drugo i treće plasirani razigravali u osmini finala. Vjerojatno se malo tko sjeća da je odlučujuću utakmicu za prvo mjesto u skupini Hrvatska igrala protiv Mađarske. Kako su Mađari imali bolju gol razliku nama je trebala pobjeda. Nekoliko sekundi prije kraja, kod rezultata 6:6, Nikola Franković je isplivao kontru, ali je zbog nedostatka vremena morao tući s nekih 7-8 metara. Nagradno pitanje: gdje je završila lopta? :) U svakom slučaju Mađari su tako ostali prvi i otišli u četvrtfinale, a mi na Australiju. Mićin komentar tada je bio da možda nije loše što ćemo igrati još jednu utakmicu da se još malo uigramo i bolje pripremimo za četvrtfinale. :D No o nekoj osveti ne treba pričati. 2007. u Melbourneu smo ih na njihovom terenu dobili 10:9 u skupini SP i ostalo je povijest. Fantastična ekipa s fantastičnim izbornikom otišla je do kraja. Odmah se sjetim i nezaboravnog polufinala protiv istočnih susjeda (10:7)... Ali da ne idem predaleko, neće biti lako danas, nikad i nije protiv Australije, ali uz ozbiljan pristup i maksimalni angažman pobjeda ne bi smjela doći u pitanje. Sretno momci!