Igre i rezultati u HNL već dulje stvaraju iluziju o značaju i dometima nekih igrača i ekipa koja se rasprsne kao balon od sapunice u međunarodnim takmičenjima gdje se standardna fizička sprema i uigranost ekipe podrazumijevaju čak i u ligama koje ne kotiraju visoko u Europi. Nevolje su nastupile u našoj ligi kad su klubovi odustali od tehničke potkovanosti i iznimnog poteza u igri kao jedine prednosti naših igrača i počeli selektirati one koji odskaču po fizičkim predispozicijama unatoč slabim tehničkim sposobnostima ili očitoj neučinkovitosti. Na koncu, takvi igrači u ekipi ne mogu konkurirati hrpi polovnih uvoznih kadrova ni na jednom planu što narušava pravilan odabir i smanjuje vrijednost igrača i klubova. Takva ubrzana fluktuacija ne ostavlja puno prostora treneru kod sustavnog uigravanja pa se sve svodi na improvizaciju i prilagodbu promjenama od danas do sutra. Da su tako procjenjiva li Bobana ili Modrića, nikad oni ne bi zaigrali u Dinamu. HNL gubi smisao odustajanjem od razvoja igrača i igre te svrhu podizanja klupske kvalitete, ali koga briga ako klupski posrednici i agenti vrte lovu na račun klupskih gubitaka.