Glede isplativosti potencijalnog ulaganja - Dinamo je klub koji:
a) nema u vlastitom posjedu nijednu nekretninu (igra utakmice na derutnom stadionu koji teško da će za koju godinu zadovoljiti i najlabavije UEFA propise; Dinamo bi doduše mogao svoju lovu samoniicijativno ulagati u obnovu (kao što su prije neku godinu kupili nove stolice), ali ni najbogatiji klub ne bi davao milijune za objekt koji uopće nije njihovo vlasništvo; ista stvar i sa Hitrec-Kacijanom i kompletnom infrastrukturom - Dinamo jednostavno to koristi dok god je uprava grada naklonjena Mamiću)
b) nema nogometnu školu (opet, sve troškove za istu financira grad Zagreb; ako grad zavrne pipu - a mogao bi vrlo skoro - sve one priče o fenomenalnom radu s mlađim kategorijama mogu objesiti mačku o rep jer teško da će Mamić sve to preuzet na sebe)
c) nema navijače - prihodi od ulaznica praktički ne postoje, ali još gore je što, čini se, interesa za njihove tekme jednostavno nema, što znači da možeš zaboraviti na privlačenje ozbiljnije sponzorske love. zato i ono malo para šta imaju od sponzora dolazi opet od - pogodili ste - grada Zagreba i gradskih/javnih tvrtki (Holding). zadnji ozbiljni sponzor je bio Siemens tamo negdje u vrijeme Dudua. također, gazda kluba je hodajući incident, lik o kojemu je nemoguće napisati članak u bilo kojem mediju bilo koje ozbiljne zemlje bez da ga se opiše kao bugarskog švercera ljudima. sponzori jedva čekaju povezati svoje ime s njegovim
d) nema ligu - sva prvenstva su odlučena unaprijed, nikog ne zanimaju tekme jer znaju rezultat, što onda znači da je lova od TV prava nikakva. do nedavno se koliko-toliko preživljavalo od prodaje igrača ali nakon ulaska u EU svatko talentiran ode van prije 21. godine. do hrvatskih naslova vani se drži kao do nagrade zaposlenik mjeseca u albanskoj podružnici mcdonald'sa. nadalje, šta ako kupiš klub i u sljedećoj sezoni pola lige bankrotira? a to je realna opasnost svake godine.
c) nema igrače - cijeli Dinamo počinje nalikovati navrat nanos sklepanoj koloniji otpadaka iz zapadnih zemalja, što god je Zoki negdje našao na rasprodaji i preporučio Zdravku
d) nema rezultat - klub ima imidž kante za napucavanje koja je svjetlosnim godinama udaljena od iole ozbiljnijih klubova koji nastupaju u čak i malim europskim ligama (Salzburg, Aalborg i Celtic su u organizacijskom i sportskom smislu cca 20 godina ispred Dinama, koliko god mi šutjeli o tome)
e) nema povijest - toliko puta je iznova ispisao i napisao i opet obrisao pa opet ispisao vlastitu povijest da ga stranac ne bi mogao ni brendirati kao nekakav pogon koji je vjeran tradiciji (što npr. Rijeka ili Hajduk imaju)
f) nema potencijala za razvoj - jer čak i da se pojavi neki retardinjo sa 100 milijuna eura koji ga svrbe u džepu, taj ih ne bude dao za klub koji je premrežen ljudima bivšeg predsjednika/izvršnog dopredsjednika i koji funkcionira kao njegov mali pogon za preprodaju roblja
g) nema uređenu pravnu okolinu - ni savez ni ministarstvo ni grad ni država u cjelini ne ostavljaju dojam bilo kakve organizacije, plana ili programa, pa čak ako nešto i zaradiš, nitko ti ne garantira da ti profit neće preko noći nestati nekim novim propisom, povećanjem PDV-a, novim zakonom o sportu, izbacivanjem Lokomotive, ili ukidanjem ovlasti gradova da se petljaju u poslovanje privatnih dioničkih društava, ili nekim novim UEFA propisima. da ne spominjemo repove od potraživanje bivših igrača koja se i dan danas vuku po sudovima. ukratko, ovo je divlji zapad.
Apsolutno jedina prednost Dinama je što je u zadnjih 10 godina liga toliko uništena da Dinamo kao nekoć Beveren u Belgiji može svake godine kupit novih 15 crnaca iz Obale Bjelokosti i s njima biti prvak s prednošću od 15 bodova, taman da na klupi sjedi Ivica Jubito Kirin osobno. To garantira barem neku (minimalnu) vidljivost u Europskim natjecanjima i pokoju pinku koja kapne iz UEFA blagajne.
Iz objektivne ulagačke perspektive Dinamo je toksičan kao cisterna puna DDT-ja. Za usporedbu, Hajduk ima nekih prednosti (stadion, tradiciju, navijače) ali nikad neće naći ulagače dok god im ulica utječe na vođenje kluba - tko plaća taj želi i kontrolu, to su dvije strane iste medalje koje izgleda Hrvatima ne idu u glavu (INA-MOL je sjajan primjer). Nitko ne kešira pare da bi gledao nekog kretena kako ih baca u vjetar. Uime čega? Grada? Ulice? Navijača? Županije? Plati pa se igraj. Osim Hajduka, tu su i Rijeka (o kojoj su napisani hvalospjevi, ali budimo realni - nije nju Volpi kupio da s njom osvoji prvenstvo svemira već da bude feeder klub za nešto drugo) i moooožda još Zagreb i Split (još dvije prćije lokalnih šerifa koji rade poluozbiljan posao, ali samo dok i oni ne završe u Remetincu).
I to je gospodo to, od cijele lige, i od cijelog nogometa u Hrvata. Sa sportom nema neke veze, ali zato dušu dalo za tabloide. Još se tješimo reprezentacijom i pričamo si bajke kako smo genijalni, ali idemo polako ali sigurno u smjeru Mađarske. Za 10 godina nositelji repke će biti igrači iz druge engleske lige, a plasman na Euro će nam biti nesvakidašnji megaturbouspjeh. I još uvijek nećemo imati ni kamp, a ostat ćemo i bez tzv. kuće nogometa u Rusanovoj koja će biti prodana, a lova potrošena na najam prostora u hotelu za kojeg je netko od kriminalaca iz HNS-a ocijenio da ima bolji room service.
[uredio timbouctou - 26. veljače 2015. u 23:37]