Ne ulazim u raspravu o opravdanosti cijena ulaznica. Znam samo da mogu svim zainteresiranima poslati skenirane slike ulaznica za većinu Dinamovih utakmica koje sam, u zadnjih nekoliko godina, odgledao zajedno sa sinom. Neke su plaćene realno, neke su bile besplatne, neke su po kunu. Meni nebitno. Zapravo želim reći slijedeće:
Sin (14 godina) je jučer u redu za karte bio od 9:30. Uzeo je ruksak, klopu, pijaču, nekaj za čitanje i strpljivo je na suncu stajao i čekao sve dok masa nije odradila svoje. Kad je vidio da je vrag odnio šalu i da bi u toj masi moglo biti svega (na slici uz članak sasvim se lijepo može vidjeti uredan i civilizirani red pred blagajnom) pokupio se i došao kući. Jutarnje oduševljenje i sjaj u očima, zamijenilo je duboko razočaranje i suze u očima.
I zato zahvaljujem svima na odličnoj i pravovremenoj organizaciji prodaje ulaznica. I Dinamu, čije uspone i padove vjerno pratim već 40-ak godina, i ovom društvu u kojem živimo, a koje je mom djetetu pokazalo kako zapravo funkcionira ljudska rasa. Ne, ja nisam mogao biti u tom redu. Bio sam na poslu. Radio sam kako bih mogao platiti porez (iz kojeg se financira i policija) i prirez (iz kojeg se financira i Dinamo). I Dinamo će uvijek biti u srcu, jer Dinamo je bio i prije 50 godina i bit će za 50 godina koje god ga garniture vodile. A večerašnju ću utakmicu pred TV-om pratiti uz sasvim novu i do sada nepoznatu mješavinu osjećaja. Stoga, uz ispriku svima za ovako dugi post, još jednom zahvaljujem svom Dinamu na briljantnoj organizaciji prodaje ulaznih papirića.
[uredio Vjeran - 17. kolovoza 2011. u 09:21]