Hvala ti misterNo80, nisi me razumio ili se ja nisam dovoljnoprecizno izrazio: pod dobro gađanje ne smatram da biatlonacodradi gađanje bez greške. Ocjena gađanja ovisi i o gađanju ostalihkonkurenata. Definitivno, Bjornadlenu bi uzalud bilo svo trčanje da je imao 6-7promašaja, a recimo Svendsen odradi bez greške. Teoretski i 6-7 promašaja bimoglo biti dobro gađanje ako nitko, recimo zbog vremenskih uvjeta ili nekogdrugog razloga koji nisu toliko vjerojatni, ne bi gađao bolje od toga.
Ali nema veze i neka je kako kažeš trčanje igađanje podjednako bitno (jer Bjorndalen, ako je bio najbolji trkač, nije bio loš pucač, možda nijebio najbolji pucač - ali je svakako bio dobar pucač)- kolika je tu uloga trenera, tima i ekipe?
Po meni, trener, odnosno kondicijski trener ifizioterapeut - definitivno su velika pomoć u građenju kondicije koja jeizuzetno bitna u biatlonu. Ali kada ti dođeš na streljanu, svi su oni nebitnijer ne potežu okidač oni - puca sam biatlonac. Opet, oni su bitni ukoliko su nanajvišem nivou pripremili biatlonca jer, siguran sam, umor utječe na gađanje.
Po meni, biatlon je prilično jednostavan sport- nema tu taktike. Što će ti trener reći kod gađanja? Pucaj u sredinu, to mogui ja reći. Kod trčanja? Trči po ravnici i uzbrdicama, a po nizbrdicama nemoj.Nema razmišljanja, ili imaš kondicije ili nemaš, neće pobijediti pametnijibiatlonac nego izdržljiviji. Sve je stvar pripreme, a ima nešto i u fizičkimpredispozicijama. Bez obzira na to, ja ne omalovažavam ni biatlon ni biatlonce- svaki sport je na svoj način zanimljiv.
Slovenski trener i slovenski tim bez JakovaFaka uopće nisu vrh svjetskog biatlona, već prosjek. Gdje su ti uspjesislovenskog biatlona prije ovoga? Nema ih. Ovako je Jakova Faka kondicijskimogao spremiti i neki drugi trener, pa da ovaj nastupa pod hrvatskom zastavom.Siguran sam da slovenski trener i slovenski tim ništa lošije nisu spremaliBauera, ali usprkos svim metodama koje su kod Faka upalile - kod njega nisu,što je činjenica.
Razumijem i da je potrebna kemija da se ostvarivrhunski rezultat, razumijem i da je Faku bilo draže i dalje se pripremati saslovenskim natjecateljima i slovenskim trenerima i timom jer su mu oniprijatelji, zajedno su ekipa - nego sa nekim novim trenerom i sa nekimhrvatskim biatloncima sa kojima nema takvu kemiju kao sa slovenskima.
Ali prije toga trebali bi biti svjesnislijedećih činjenica:
Slovenci su vidjeli da je Fak zapravo najboljiod svih njihovih biatlonaca i da bi ga trebalo vrbovati da nastupa za njih.Njima je SMETALO što on trenira sa njima, a osvaja medalje za Hrvatsku (a zakoga će kad je Hrvat iz Hrvatske). Da im nije smetalo, on bi i dalje mogaotrenirati sa njima a nastupati za Hrvatsku. Mislim da bi HOO itekako pristao nasvaku cijenu koju bi Slovenci postavili za Fakovo treniranje.
Tako su Slovenci, suprotno sportskom duhu(njihovi potezi nisu bili sportski motivirani, kaže ovaj triatlonac da sport nepoznaje granice - reci to Slovencima), zapravo vrbovali Faka. I što je svemorao proći da bi mogao nastupati za Sloveniju... Ja to svome prijateljuSlovencu ili prijatelju bilo koje druge nacionalnosti nikada ne bih napravio.Kao, prijatelji smo, treniramo zajedno, ali hajde ti lijepo nastupaj zaSloveniju ako hoćeš još biti prijatelj sa nama. Kada bi meni netko postavioovakav uvjet, poslao bih ga u rodno mjesto. To su Slovenci.
Onda priče kako Fak želi napredovati, kako imaambiciju biti prvi - u sportu je, prije svega, važno sudjelovati i ostatičovjek (kao što je rekao ovaj triatlonac), a ne pobijediti. A tko kaže da Fakne bi osvojio ovo zlato i da je imao drugog trenera i drugi tim nastupajući za Hrvatsku?Ja iz priloženoga mislim da bi mogao da je dovoljno jako želio (jer imapredispozicije) - ali nije.Njemu je bila draža njegova slovenska ekipa, trener, subiatlonci nego nastupatiza Hrvatsku. I sad bi ga mi, jeli, trebali cijeniti zato što je Hrvat, zato štoje naš. Ma neka ide on u tri rodna mjesta zato jer nikad nisam cijenio čovjekapo nacionalnosti nego po njegovim djelima. A on se, za mene, naguzioSlovencima, odustao od nastupanja za svoju zemlju kako bi zadovoljio neke svojeambicije. Jeli to ono važno jesudjelovati i ostati čovjek? Za mene nije i zato se takve ja necijenim niti ću im se diviti.
Hrvatska mu ništa nije dala? Pa što mu je trebaladati? Zar Mercedes, vilu i tri stana? Ne pitaj se što tvoja država može učinitiza tebe, nego što ti možeš učiniti za nju – rekao je jedan mrtvi američkipredsjednik.
Samo vjera, nada i ljubav, a najveća od njih je ljubav. Merčep, Praljak, Prlić, Petković, Ćorić, Pušić, Stojić - velikani hrvatskog naroda