Imam jednu zamjerku,mnoga su se imena spominjala u člancima u ovih 20 godina vatrenih ali se nigdje ne spominje ime Darija Šimića.Istina,nije bio najveći umjetnik i najdarovitiji nogometaš a još manje eksponiran ali je REKORDER sa 100 nastupa.Član prvih 11 vatrenih koji su 98 osvojili broncu.Igrač koji je je sudjelovao na svim velikim natjecanjima i redovito bio među najboljima mada su ga uvijek osporavali prije natjecanja zbog manjka utakmica u klubu.Istina je da i nije baš često igrao u klubu (zadnju sezonu -dvije) ali nije bio i interu i milanu bezveze.jedne godine kada je milan osvojio ligu prvaka bio je standardan do polufinala lige prvaka.Kada god bi ušao u igru nikada nebi razočarao.Uvijek je obavio svoju zadaću.Jednom je Totti za njega kazao da ga nikada netko nije tako dobro čuvao da nije mogao ništa a da nije bilo nimalo grubih i prljavih poteza.Pogledajte kako je samo teško doći u jedan takav klub.Ipak,kada se sve te utakmice njegove skupe mislim da bi rijetko tko odbio takvu karijeru.E sad,druga je stvar što bi bilo bolje da je otišao 2 godine prije iz milana al to je njegova stvar.Mislim da zbog toga i zbog toga što se nije eksponirao ne zaslužuje da ga se ignorira,vrijeđa i da mu se zasluge ne priznaju.zaslužio je puno više.

Rekord koji će ostat upamćen i zapisan kod svih "vatreno obojanih" navijača.Legenda nad legendama,uvik mi je bija nekako drag,ostavlja je dojam normalnog i mirnog čovjeka,kako i na terenu,tako i van njega.100 utakmica za reprezentaciju je rekord,kojem je od trenutne garniture možda najbliži Pletikosa ili Srna,ali neće ni oni još tako skoro.
Dario,od srca hvala!