Nezaboravne godine. Doma se iz izlaska dolazilo točno na vrime da se pogleda prijenos Bullsa, tamo oko dvi, tri ure u noći. A gledat tada Jordana (i danas se sitit toga) teško je opisiv osjećaj. Zato se samo slatko nasmijen kad pročitan da neko stavlja u istu rečenicu Jordana i LeBrona. S jedne strane umjetnik, čarobnjak, karizma, karakter, pojava, emocija, enigma, a s druge sirova snaga, sila, fizikalije. Ma, kratko i jasno - Jordan je košarkaški Bog. Za mene osobno, najveći sportaš u zadnjih 30-ak godina. Bez konkurencije. Bila je privilegija gledat ga.
p.s.
Šta se tiče samog Bernardovog teksta, slažen se da je njegova razina obrnuto proporcionalna vrijednosti teme o kojoj priča. Inače, Bernard ima sjajnih tekstova, ali i ekstremnih promašaja, ka šta je i njegov stav da će sadašnji Miami Heat uvik bit Wadeova momčad (nikad LeBronova), jer je, kao, Wade bez LeBrona već ranije doveja Heat do titule. Već sad, u trećoj LeBronovoj Heat sezoni, to je prvenstveno njegova momčad. To je sasvin jasno (osim učinka na terenu) pokazalo i nedavno primanje kod Obame di je Wade iz prikrajka promatra kako LeBron predsjedniku uručuje dres Heata.
[uredio aj ća - 15. veljače 2013. u 09:26]