Ono što je bilo dobro protiv Bjelorusa gledajući razvoj igre-suprotnost je bio na na tekmi sa Norveškom.
Već u 1 dijelu vidjelo se da SE NIJE NAŠLO riješenje u obrani i da je koncept promašen.
Dalo s naslutiti da nam se ne piše dobro.
Ono što je dobro Babić radio protiv Bjelousa pretvorilo se u loše protiv Norveške. Napad sa Karačićem koji je razvaljivao 1:1 i Duvnjakom u obrani, zatim uvođenje Gojuna i Stivija u drugom dijelu-općenito cijela rotacija igrača gdje se nitko nije ubio od umora.
U utakmici sa Norveškom vidjelI smo da se Babić izgubio potpuno.
Mislim, ako vidiš da u obrani preko višeg i jačeg igrača zabije niži i brži igrač onda moraš odmah promijeniti igrača i staviti onog tko može parirati. Zašto si zaboravio Karačića, zatim Mamića u 2 dijelu? Zašto si stalno igrao sa Kopljarom I Duvnjakom u obrani. Puno toga zašto? Kriva formacija, rotacija igrača a da ne govorim time - out gdje Babić lupeta o sljedećoj akciji i crtkara gluposti umjesto da ih razdrma i motivira.
Pratim rukomet 30g. i ne sjećam se da nas je netko tako razvalio sa vanjskih pozicija kao Norveška jučer. Čak ni onaj potop u Tunisu 2005 u finalu SP kad nam je španjolska napravila on što su Francuzi Dancima na zadnjem euru. Razlika je da tu nije bilo neke posebne kvalitetne momčadske raznovrsnosti u igri Norvežana. Preko 25 golova sa vanjskih pozicija - od toga iz nekoliko križanja a sve ostalo individualni udarci i to bombe. Ako im je to bio plan onda su ga savršeno izveli jer ovakav dan se rijetko viđa.
[uredio kikinho7 - 18. siječnja 2016. u 14:38]