Komentari na tekst: Gdje je zalutao splitski sport?

Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 27.05.2010.
Poruka: 73
18. siječnja 2011. u 22:01
S prvim djelom članka se slažem, ali kasnije je napisano nekoliko nejasnih stvari, da ne kažem gluposti. U kojim to "prošlim vremenima" žive upravitelji klubova, ako je Hajduk oduvijek bio "Ajax"? Ovakav Hajduk je kao najveći problem splitskog sporta, a onda slijedi zaključak da je vrijednije imati jedan vrhunski, nego tri "nikakva" kluba? Odlučite se...

Kad već gledamo prošla vremena... zar je Hajduk bio takva veličina zato što se u njemu radilo nešto drugačije nego danas? Šta bi tek onda trebali misliti o današnjoj hrvatskoj kinematografiji, ako se prisjetimo zlatnih vremena Jadran Filma i produkciji jedne "Bitke na Neretvi" kojoj danas ne možemo niti prismrditi? Pamte li neki još barem priče o luksuznim trgovinama u Parizu i Londonu gdje se moglo kupiti odjelo na čijoj bi etiketi znalo pisati "Varteks"?

Sport (pogotovo reprezentativni) je jedini uspio ostati na nekakvoj respektabilnoj razini unatoč sveopćem propadanju društva jer nam se preko sporta najbolje prodaje ono što se na ovim prostorima uvijek najbolje prodavalo: magla!

Glavno da možemo misliti da smo najbolji. Pritom nije bitno što nam se vrhunski sportaši odreda svi afirmiraju u stranim ligama, ili što nam se pojedini "europski prvaci" rasprodajom momčadi pretvore u amatere.

Nije Hajduk trošio na Jertece i Cernate zato što mu je dan novac da ga tako troši, nego zato što mislimo da novac pada s neba, a nekad doista i padne. U kojem još sportu osim u nogometu morate danima prije stajati u redu želite li uopće biti u mogućnosti prisustovati na utakmici koja se igra na stadionu od 35000 mjesta?... gdje se to osim u nogometu golobradi dječaci sa stipendijskim ili profesionalnim ugovorom od par tisuća kuna mogu prodati za milijunske iznose u eurima? Nogomet je previše unosan kako bi ga se prepustilo "upraviteljima iz prošlih vremena". Naprotiv, ovi novi upravitelji su toliko "napredni", da u nogometu vide sve, samo ne sport.

Ono što sportu treba je da ostane sport, a ne nekakav "larger than life" šoubiznis. Sport treba potaknuti ljude da se uključe i igraju, a ne da se masovno okupljaju na oltarima raznih "svetinja" i s pivom u ruci poistovječuju s dresiranim zvijezdama čije se noge osiguravaju na milijune...

To je ono što je Split imao, što je Dalmacija imala, i to umire...
Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 12.05.2008.
Poruka: 50.334
18. siječnja 2011. u 22:06
sasaboss je napisao/la:


A gdi pise da hajdukovi igraci moraju bit bolji od dinamovih? To i je dio poante teksta, da se hajduk slijepo upustio u utrku sa dinamom bacajuci lovu na svakakve (vecinom pogresne) igrace a zanemarujuci bilo kakav dugorocni plan, skauting i omladinsku skolu. 

Vidi cijeli citat

ako je to dio poante teksta onda nek autor javno napiše da je Hajduku dosta bit drugi
ponavljam jel Hajduk baca gradsku lovu na pojačanja?i sad je Hajduk odgovoran za propast ostalih klubova i sportova iako dobi mrvice od grada,pola Cernata bi Hajduk kupio da uloži sve novce koje dobi od grada
Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 09.11.2009.
Poruka: 1.597
18. siječnja 2011. u 22:20
Dobar je članak, ali mi se čini da je naslov možda pogrešan, možda bi trebalo pisati "Gdje su zalutali splitski nogomet, košarka, rukomet i vaterpolo?". Zar Blanka nije dio splitskog sporta? Što je s odbojkašicama? Ipak pri kraju članka spomenuta je i Blanka i drugi uspješni sportaši, ali i dalje sve ostaje u sumornom tonu!? Imam dojam da bi sve bilo OK ako bi Hajduk bio prvak države pa makar sve drugo propalo. Kad bi Hajduk i Dinamo igrali ligu prvaka svake godine izgleda da nikog ne bi bilo briga što tisuće drugih sportaša u drugim sportovima nemaju najosnovnije uvjete za normalan rad. Još Ako bi i Cibona i KK Split igrali Euro ligu bilo bi to dovoljno za ružičastu sliku hrvatskog sporta, pa makar stanje u atletici, plivanju, gimnastici, veslanju i brojnim drugim sportovima bilo katastrofalno. Dok Blanka dobiva priznanja cijelog sportskog svijeta za svoje uspjehe, dok Ivica ulazi u legendu alpskog skijanja, dok veslači, jedriličari, gimnastičari i brojni drugi sportaši nižu uspjehe na europskoj i svjetskoj sceni, mi ronimo suze zbog nekoliko nogometnih i košarkaških rupa bez dna u koje se godinama bacaju milijuni eura poreznih obveznika bez približno adekvatnog rezultata. Znam da sam izašao iz okvira teme, također znam da autor ne misli da splitski sport čine samo Hajduk i KK Split, ali članak ostavlja na mene takav dojam. Možda bi se svi trebali više okrenuti Blankama i Ivicama u svojim sredinama, jer tko zna koliko bi ih još bilo da ih je netko podržao u određenom trenutku razvoja njihove karijere.
Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 06.05.2010.
Poruka: 141
18. siječnja 2011. u 22:44
Hajduk je uzurpirao dalmatinski nogomet devizom sve za Hajduk, svi u Hajduk. Od toga nema sreće ni za Hajduk, ni za dalmaciju ni za hrvatski nogomet. Još veći problem je dilentalizam u vođenju Hajduka od raznih Keruma, Svaguša i sličnih.
Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 14.01.2010.
Poruka: 94
18. siječnja 2011. u 23:45
Ta Hajdukova "uzurpacija" splitskog športa u vidu materijalnih sredstava ne bi trebala biti toliko sporna. Ne mislim da je Hajduk baš toliki krivac za nedaće ST-športa, jednostavno je pokazatelj svoje neprikosnovene pozicije u nogometnoj Dalmaciji, pa je baš zbog toga njemu i najviše posvećeno društveno - medijsko zaleđe u gradu Splitu.

U članku je lijepo postavljeno pitanje smisla postojanja tri nižerazredna vaterpolska kluba koji su međusobni rivali prvenstveno po borbi za vaterpolski dio ionako oskudnog proračunskog kolača, no usporedba nije otišla i korak dalje.

U ovih dvadeset godina neovisnosti hrvatskog klupskog športa jasno se iskristalizirao trend u kojem se u svakom pojedinom športu, da se tako izrazim Zagreb "bori" protiv nekog drugog središta i to najčešće dalmatinskog. U košarci Cibona - Zadar, u vaterpolu Mladost - Jug, u nogometu Dinamo - Zagreb, a što se rukometa tiče Metković je barem neko vrijeme bio jedini realni takmac RK Zagrebu (pod svim imenima). Iako je i KK Split ili VK POŠK (ili Jadran) znao s vremena na vrijeme (osobito 90-ih) predstavljati prvog takmaca, mislim da bi detaljnija analiza pokazala da se izuzetno rijetko (ako se uopće) dogodilo da su primjerice i VK POŠK i VK Jug u isto vrijeme bili al pari s Mladošću (ili i KK Split i KK Zadar Ciboni).

Gledano demografski Dalmacija i Zagreb stoje negdje u ravnini, što pokazuje da je raspored rezultatski uspješnih (zanemare li se recentni košarkaški problemi Zadra) klubova u dvije regije (ZG i Dalmacija) otprilike "fifti-fifti", tj. da športski kolektivi Dalmacije kao regije predstavljaju realnog i ravnopravnog takmaca Zagrebu s užom okolicom kao regiji. Stoga bi se rasprava i analiza trebala voditi zbog čega druge dvije (ili uzmemo li širi zg-prsten VŽ-SK-KA-BJ-KC-ČK kao zasebnu športsku regiju tri) regije Primorje i Istra, te Slavonija ni izdaleka ne mogu podičiti nekakvom stalnošću konkurentnosti. Slavonija i nema nekih značajnijih uspjeha osim povremenih izleta Cibalije i Osijeka u nogometni vrh, slično je i s NK Rijekom u nogometu, povremeni su bljeskovi VK Primorja (nadam se da će sada uspostaviti nekakvu stalnost), sa RK Zametom stvarno ne znam što je.

U takvoj usporedbi je jasnije zašto se doima da većina splitskih športskih kolektiva životari ili zbog čega je također nekada značajan vaterpolski i košarkaški regionalni centar Šibenik maltene nestao s karte boraca za vrh.

U tekstu je na prilično suptilan način označen i problem nostalgije i stalnog podsjećanja na izuzetno bogatu i uspješnu tradiciju. Naravno da je teško prihvatiti da je Split nekada mogao imati i europski vrijedne i trofejne kolektive u više športova, no već je podosta sudionika u raspravi govorilo o drugačijim uvjetima u kojima se svi spominjani športovi danas nalazeu europskim, a ne samo našim lokalnim razmjerima, tako da ovdje nemam što dodati. Financije možda ne diktiraju sve, ali diktiraju mnogo toga. Tako da u trenutačnoj situaciji gdje su športski kolektivi još uvijek svojevrsna društvena svojina, a značajnu stavku financiranja čine lokalni proračuni - teško je očekivati da  se Split može "nametnuti" Zadru (košarka) i Dubrovniku (vaterpolo) i postati perjanica dalmatinskog, a potom i hrvatskog športa u stilu u kojem to Zagrebu samo donekle uspjeva. Naravno, to nije nemoguće, no odbacimo li kao malo vjerojatnu skoru mogućnost privatizacije klubova i jako privatno financijsko zaleđe, trebalo bi se poklopiti mnogo toga što se rijetko poklapa - privlačenje jakih sponzora, pojačan interes publike, jaka igračka generacija sa sve i jednim pogođenim pojačanjem... pa da splitski klubovi u roku od primjerice deset godina osvoje recimo 5 nogometnih, 7 vaterpolskih, 4 košarkaške i 2 rukometne titule (mislim na naslove), plus još toliko drugih mjesta.


[uredio Laslo - 18. siječnja 2011. u 23:48]
Bogomdani
Bogomdani
Dokazano ovisan
Pristupio: 30.07.2007.
Poruka: 11.698
19. siječnja 2011. u 00:06
conic je napisao/la:
Ono što sportu treba je da ostane sport, a ne nekakav "larger than life" šoubiznis. Sport treba potaknuti ljude da se uključe i igraju, a ne da se masovno okupljaju na oltarima raznih "svetinja" i s pivom u ruci poistovječuju s dresiranim zvijezdama čije se noge osiguravaju na milijune...

To je ono što je Split imao, što je Dalmacija imala, i to umire...
Vidi cijeli citat

Jako lijepo napisano. Problem i jeste u tome što je danas vodstvima saveza (državnim i županijskim) i vodstvima klubova sport uglavnom zadnji na pameti. Lijepo je i autor napisao kako npr. Split nije bio ni najveći ni najbogatiji grad pa je opet imao nemjerljivo veće sportske uspjehe nego danas. Ljudi kojima je stalo do sporta su se najvećim dijelom izgubili u novonastaloj situaciji.
U slučaju uspjeha Jugoplastike svi veličamo Kukoča, Rađu, Sobina, Maljkovića itd. a pomalo zanemarujemo ljude koji su čitav taj projekt osmislili i bez čije "logističke" potpore također ne bi bilo Jugoplastike. A nama, meni se čini, danas trebaju upravo ljudi koji su imali ideje kao to nekadašnje vodstvo Jugoplastike.
Pogrešnu strategiju ne može ispraviti ni najbolja taktika na svijetu.
Zašto konkretno u Splitu ti ljudi ne dolaze dolaze do izražaja? Jer se u Splitu više nitko ne bavi sportom (pritom mislim na sportske kolektive)... Nitko više nema ambicije. A kada čujem najave iz Hajduka uz bol u grudima sjetim se prvih nekoliko stihova ove stare pjesme:
http://www.youtube.com/watch?v=zpigHPxuEck
Samo vjera, nada i ljubav, a najveća od njih je ljubav. Merčep, Praljak, Prlić, Petković, Ćorić, Pušić, Stojić - velikani hrvatskog naroda
Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 16.01.2011.
Poruka: 95
19. siječnja 2011. u 00:14
zalutali u vrimenu i prostoru, posebno uprava hajdukova!
The Phantom
The Phantom
Moderator
Pristupio: 19.09.2010.
Poruka: 41.599
19. siječnja 2011. u 01:38
Zaluta je u pizdi materini! Kuća se gradi od temelja, a temelji ne da su nikakvi nego ih praktički i nema! Đabe sav talent, znoj i trud ako nema pomoć ovih odozgar
I wear a mask. And that mask, it's not to hide who I am, but to create what I am.
Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 30.07.2010.
Poruka: 656
19. siječnja 2011. u 08:57
Nevjerojatne su mogućnosti djece koje izrastaju u splitskm podneblju u koje izrastaju velike sportske veičine, a glavni krivac ipak nije zagreb, već splitske vlasti kojoj je samo bitan Hajduk! Ako pogledate okosnicu vaterpolske,,rukometne i košarkaške reprezentacije, zatim klubove (zagreb, cibona, cedevita...) koji nastupaju u NLB ligi, sve ih sačinjava velik broj splićana... Znam, više nema pokojnog g. Dvornika koji je vukao splitski rukomet, ali taj grad je ipak iznjedrio nemali broj rukometnih reprezentativaca u zadnjih 10 godina, onda znači da postoji netko tko jpak nasatavio raditi dobar posao u gradu!! Al nažalost, takvih nema u gradskoj upravi i u sponzorima... Sretno splićani, nadam još većem broju vrhunskih sportaša iz vašeg grada, te naravno sve kvalitetnijim klubovima!
Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 19.01.2011.
Poruka: 24
19. siječnja 2011. u 09:37
Sviđa mi se tekst, jer problematizira stvari koje se uzimaju zdravo za gotovo, ali ne i ideja rješenja koju daje. Naime, stalno se sve svodi na raspodjelu novca među klubovima, usporedbe s "boljim" vremenima. Uglavnom, unutar već otvorenih rasprava. Meni se čini da je problem daleko dublji.
Prisjetite se malo, u tim "boljim vremenima" koliko smo kao klinci bili na ulici i igralištu? Koliko je bilo debele djece u školi kad smo bili klinci? Koliko je bilo školskih natjecanja? Koliko se odraslih bavilo raznim oblicima rekreacije? Sjećate li se da su nekad sindikati služili za organizaciju sportskih aktivnosti, rekreacije, pješačkih izleta...
Sjedilačka frustrirana gomila u koju se danas pretvaramo, s kompjuteriziranim podmlatkom nije dobra publika, nije dobra baza za razvoj rekreacije i sporta. Umjesto da se borimo da se više od 3% građana (takve su brojke) bavi rekreacijom i da se SVAKO dijete, neovisno o predispozicijama, bavi sportom (svedeni su na 2x45 minuta tjelesnog tjedno), mi se svađamo oko toga koliko novaca iz gradskih proračuna treba otići na pojedini vrhunski sport?!
Pitam vas sve: služi li vrhunski sport zabavi ili je to prirodan nastavak općeg bavljenja rekreacijom i sportom? Zar nam je stvarno važnije uz pivo se zapjenjen derat pred televizijom ili s frendovima otić dva-tri puta tjedno na rekreaciju, a vikendom se zajedno s drugim roditeljima sjest na tribine i navijat za svoje dijete u nekoj školskoj ligi?
Drugim riječima, to što smo svedeni samo na obiteljske sportske projekte nije problem neuravnoteženog financiranja vrhunskog sporta nego što nam nestaje baza - svi zajedno stvaramo naciju debelih frustriranih jalnika s jednakom takvom djecom.
Što mislite koliko se ljudi u Skandinaviji bavi rekreacijom? Preko 75%! Ima li išta jednostavnije nego od rekreativaca stvoriti vjernu publiku? Otkud nama publika kad nemamo rekreativaca, preostali su nam samo huligani. Ostalima je ljepše pred televizijom doma, ionako nikud ne mrdaju cijele dane. Nažalost, mnogi više ne idu ni na posao.