Odličan tekst, samo zašto je spomenut i CO Zagreb? Ne kažem da se nema što naučiti, i sigurno će se i naučiti no ipak će sutra ponovno biti oboren rekord gledatelja u momčadskim klupskim utakmicama u Areni.

Bravo Pacak. Još jedan odličan članak. Očajno nam treba ovakvog konstruktivnog novinarstva ako želimo da nam sport krene naprijed.

i onda se svi čude kada nk Zagreb traži sportskog direktora !!!! dobra organizacija pola je posla, a publika šlag na tortu, u trenutcima kada živimo kruha i igara, hvala Medvjedima na igrama, a kruh....

Jučer je bila ekstra utakmica,čak 3 puta sam vidio pak.

Medveščak je odličan posao napravio i na ledu i van njega. cjelokupna organizacija je vrhunska i to je i rezultiralo da se ovako pune dvorane, i da se razumijemo to nisu samo ljudi iz ZG koji su dolazili na utakmice nego i ljudi širom Hrvatske.

Tako je,organizacija je vrhunska i tu bi Dinamo,Cibona i ostali trebali učit od Medveščaka.Ali bojim se da će proći ta euforija
oko Medveščaka jer Hrvati nikad nisu bili neki hokejaški narod...a koliko vidim,i sada se samo priča o tome kakva je atmosfera
bila na tribinama a nitko ne komentira samu utakmicu,to je zato jer 90 posto ljudi i publike u dvorani nema pojma o hokeju.
Jučer hokej nije bio in,danas je,sutra ko zna...sumnjam...

Odličan tekst uvaženog novinara koji je jasno dočarao kako stvari stoje.

Dinamu ne treba PR stručnjak, on ga već ima u liku i djelu Zd. Mamića.

Dinamu ne treba marketinški stručnjak, on ga već ima u liku i djelu Sande Mamić.

Dinamu ne treba stručnjak sa vizijom kako bi trebao izgledati roster igrača, on ga već ima u liku i djelu Zo. Mamića.

Nisu ljudi blesavi, prije će izabrati pošten pristup (nismo jaki ali ćemo se boriti, gledatelj je svetinja, sve za gledatelja) nego balkansku prčiju (Sammir sine, pokušaj zabrane ulaska gledatelja na utakmicu Dinamo-Rijeka prošle godine, jugonostalgičari, rušitelji Hrvatske) podvojene ličnosti koja je na čelu N.K.D.Z.

Da se razumijemo, svaka čast Medveščaku. Mada mi hokej nije pri vrhu omiljenih sportova, i ja sam ove sezone pogledao nekoliko utakmica, ponajviše očaran odličnom atmosferom. Rezultatski, napravili su odličan posao. Novaci u ligi, u zemlji u kojoj je hokej popularan tek malo više od curlinga, polufinale bilo kakve lige je uspjeh. Ali, ako ćemo postaviti stvari realno, u neku ruku je sramota da je Cibonu dan ranije gledalo 2000 ljudi, u drugoj najjačoj ligi svijeta! Momčad koja je sastavljena od Hrvata + jednog odličnog Amerikanca, momčad koja cijelu sezonu ostavlja srce na parketu, i to sve unatoč tome što su cijelu sezonu dobili jednu plaću! Ako ništa, iz respekta prema svemu što su ti dečki napravili, trebalo bi da je Draženov Dom krcat na svakoj utakmici! Koji su razlozi? Istina, klub je sam napravio u prošlosti nekoliko pogrešaka u odnosu prema javnosti i navijačima, ali za mene glavni razlog je to što o Ciboni, a pogotovo Dinamu, svi misle da znaju sve. Koliko koji igrač ima plaću, kolike su premije, koliko dobijaju od grada i države, ko s kim spava... I onda se stvori određen bunt u gledateljima, u stilu "neću gledati te preplaćene zvijezde". Cijene ulaznica? Budimo realni, Dinamo je nekoliko puta imao besplatan ulaz na svoje utakmice, pa se nije bitnije odrazilo na posjetu. Osim toga, unatoč svim krizama i činjenici da ne živimo u prebogatoj zemlji, ne može mi Bog dokazati da je 200-njak kuna za SEZONSKU kartu za Cibonu ili Dinamo previše. Marketing? Istina, svaki proizvod treba prodati, reklamirati. Tu svi naši klubovi mogu učiti. Od jumbo plakata, do kojekakvih akcija sa ciljem približavanja publici. Još jedna prednost hokeja je što ga gotovo nitko ne zna igrati! Kladim se da od fantastičnih 6-7000 ljudi koji su bili jučer na utakmici, 95% njih ne zna ni klizati, kamoli igrati hokej. Zašto je to prednost? Pa, kada Slepička promaši čistu šansu, svi mu j*** sve po spisku, jer "i ja bih to pogodio", ista stvar kada Gordon promaši čist šut... U hokeju, može Oulette pogriješiti sto puta, mnogi neće ni skužiti. I za kraj, ja se nadam da će Medveščakova bajka potrajati što duže. Svi govore kako je Medveščak in, a sve što je in kad tad završi out...