Goluža je tim potezom ponizio Balića pred svima, a samo zato što je on za tri svjetlosne godine inteligentniji od Goluže, progutao je stvar, podmetnuo svoja leđa, kao toliko put prije i preuzeo svu odgovornost na sebe! No tim potezom, Goluža je napravio nešto puno strašnije: izvadio je srce reprezentaciji! Jer reprezentacija je živo biće koje ima mozak, srce, tijelo i ruke, i leđa naravno. Mi imamo tu strašnu sreću ili nesreću, ovisi kako gledamo, da su mozak i srce u jednom čovjeku. I to sve protivničke ekipe znaju osim čini se Goluže. Oni znaju kad blokiraš Balića, ne s jednim nego minimalno dva a ponekad i tri igrača, Hrvatska je tek malo slovo na papiru. Pa njihovi obrambeni igrači se drugačije postavljaju kad je Balić u napadu, nego kad je ... npr. Duvnjak. By the way, nadimak tipa "novi Balić" tek isprazna riječ, jer novog Balića nema, on se nikada više neće roditi na ovim prostorima niti u ovom vremenu. Goluža je pokazao nedopustivu primitivnost u razmišljanju jednog izbornika. On bi morao znati da se pedeset posto pobjede nalazi u srcu, trideset posto u glavi, a tek dvadeset posto u mišićima. Koliko puta smo igrali ozlijeđeni i nezaliječeni, i pobjeđivali? Koliko puta je Lino "krpao" momčad na sve moguće načine, ali smo pobjeđivali? Pa sjetimo se samo SP u Hrvatskoj kad je Balić s takvom ozljedom kralježnice (niti približno onome što se dogodilo Duvnjaku) zbog koje je bilo upitno ne samo hoće li ikada moći igrati profesionalni rukomet, nego hoće li moći normalno hodati, zaigrao, bandažiran, u ključnim trenucima kada se lomio rezultat, kada ga je Lino poput inekcije penicilina pustio "s lanca" na deset , petnaest ili samo pet minuta u poluvrijeme  i on riješi stvar?! Igrao je na vlastitu odgovornost i na osobni rizik... a zašto? to je pitanje koje bi onom majmunu od Gopca trebalo postaviti. Prvo, Lino je  znao ono što Goluža kao njegov pomoćnik u te tri godine "pomaganja" nije dokučio, da cijela momčad drugačije diše kad je Balić s njima, da i ništa ne napravi, nikakav senzacionalan potez, oni se osjećaju jačima,imaju više samopouzdanaja, samim time postaju bolji igrači, a samopouzdanje je upravo ono što nedostaje igračima vanjske linije koji su ovih dana tako uporno prozivani. I sad, zamislite, što se događa u glavi jednog Kopljara nakon što je zbog greške najbolji od njih izbačen iz igre ne na dva napada da se "ohladi" i sabere, već do kraja(?!)... takav igrač se uopće više neće usuditi pucati na gol i preuzeti odgovornost za rezultat, jer "ako je to napravio Baliću, što će tek meni", već prebacuje loptu iz čiste situacije za šut na krilo ili vraća srednjem! Drugo, Balić nije igrao zbog novaca, niti zbog slave, niti zbog imena, niti tada na SP u Zagrebu, kao niti sada. On sve to već ima. Njegovo ime je dijamantim slovima upisano u hrvatsku i svjetsku povijest sporta, iako se i unatoč tome čini kako gospoda G and G  još uvijek sumnjaju zna li Balić igrati rukomet. I kada je bio nezaliječen, i kada je bio zdrav, Balić je igrao samo zato jer reprezentaciju voli više od svoga zdravlja i rizika da ga pogorša! Jer je njemu nositi stijeg na Olimpijadi najveća počast koja mu je mogla biti dana i koji za razliku od nekih hrvatskih sportaša ne bi mijenjao zastavu niti za kakav novac! Stoga je Gobac prevršio svaki moralni kriterij izjavivši kako Balić od reprezentacije pravi privatnu predstavu, drugim riječima odobrava "kažnjavanje" koje je primijenio Goluža! Ma Goluža nije pokazao time niti mudrost, niti znanje, niti profesionalnu odgovornost, već samo moć - jer je igrom slučaja izbornik. Na takav način se ne stiče autoritet i poslušnost, a apsolutno se tako ne motivira momčad. Sve što se potom na prvenstvu događalo, posljedica je tih 27 minuta! Goluža je reprezentaciji nanio ranu koja nije mogla zarasti do slijedeće utakmice, Argentina je bila preslaba momčad da bi šavovi kojima su na brzinu povezali rascjep popucali... što se dogodilo u tih 27 minuta s momčadi, što je učinio Goluža momčadi, vidjelo se tek na Švedskoj! Sve je puklo! Svaka čast Goluži, uspio je ono što nije kralježnica, što nisu Francuzi, pa niti Danci, pokidao je fine nevidljive spone koje spajaju igrače, izvadio srce momčadi, i prepustio Vikinzima da ju dovrše!