Da bi pobjedili srbe na njihovu terenu treba imat nešto i u hlačama.Oni kad su vidjeli Šešuma pomislili su, bolje mečku za rep ne povlačit.Gojun nakon onakog promašenog zicera u kontri nek se pokrije ušima i nek šuti.On si uzima za pravo da se dere na Alilovića kad mu je ovaj prigovorio za ono mlako pokrivanje.Duvnjak nakon što promaši gol za dva metra , vraća se u obranu kasom ko slavonski dorat i miče čuperak sa čela.I mi se sekiramo radi takvih.Da smo mi bili takvi 1991 ko oni sinoć ovaj tekst i svi komentari bogami se nebi pisali.Krvavih koljenja nije bilo a jedina krv koju smo vidjeli je ona sa razbijene srbijanske arkade kad je trapavac Duvnjak bio fauliran.Istina trebalo je toga biti još, ali je ČEDO na sreću promašio i sredio svoga.Dobro da od sreće što će ostat živi u grljenu sa protivnicima nakon utakmice nismo vidjeli i međusobni pregled krajnika od sreće raspamećenih HRVATINA.A ja budala nisam mogao zaspat do četiri ujutro?!

za pobjedu treba imat muda. to je nama falilo. pa na kraju utakmice nisu bili čak ni oznojeni a obećavali su da će prolit krv.više se umore na nekom prosječnom treningu nego sinoć. sramota

Ta bronca će za par godina biti puno vrijednija nego danas. Zato ju treba osvojit.

ako budemo igrali pasivno kao te dvije utakmice pušiona smo..