lijepo Đomla, dodao bi kako ima nas starijih koji pamtimo teške batine u razdoblju 1996-2002 (najbolniji poraz od Slovenaca u borbi za OI, EP u Zagrebu 2000., porazi od Rusa po 15 razlike, 3 uvjerljiva poraza u Švedskoj 2002, od Srba 100 razlike valjda), kad je borba za medalju bila "misaona imenica", da ne pričamo o košarci na kojoj smo odrasli uz Dražena i Tonija, a od zadnje medalje je prošlo 19 godina. nažalost, premalo cijenimo naše sportaše, a vrhunac idiotizama su izjave tipa "ako i umemo zlato Goluža tu neće biti ništa zaslužan", al' ajde net trpi svašta.
btw svim našim rukometnim genijalcima uprkos, NIKADA ne bi bili svjetski prvaci da Keta nije ušao na -6 u polufinalu protiv Španjolske i s čini mi se 8 golova sam pobijedio iste; da nije drastično ubrzao igru reprezentacije vjerojatno bi sada tavorili u društvu ala Mađarska, Srbija, Poljska koje također imaju dobre igrače ali medalju vide svakih 5 godina i nisu ni blizu samom vrhu; pa dalje, ako se igdje primijeti trenerski rukopis onda je to igra u obrani, gdje uz Francuze tradicionalno primamo najmanje (uz dužno poštovanje, Mirko je odličan golman ali nije svjetska klasa tipa Omeyer), s tim da nam je valjda prvi put u povijesti 6-0 najjače oružje