Svi sad pljuju po igračima, Goluži, Gopcu ovom, onom ali.. Jedina istina je da smo mi večeras bili JEBENO umuroni. Pa kad sam vidio Duvnjaka kako u 5oj minuti u obrani stavlja ruke na koljena, a u napadu bježi na krilo uhvatit zraka, sve je jasno bilo. Malo poslje se ozljedi Vuković i to je bio amen.. Cijela ekipa je bila iscrpljena, Francuska im je bila finale, i tu je došlo do fizičkog, ali još više čini mi se i emotivnog pražnjenja... ALI, osobno mislim da Goluža nije ništa loše uradio u vođenju ekipe večeras, općenito na čitavom turniru je sve izgledalo jako dobro, ali odabir težeg puta nije bio isprvan. Pa jebote zašto mi mormo uvijek predstavljat neku moralnu vertikalu, ajmoi jednom biti PIČKE i osvojiti napokon to prokleto zlato.. I, najvažnije- kad je onaj kreten od izbornika na krju optužio igrače da nisu ostavli srce na terenu..Žalosno, nikada nije bilo, niti će ikada biti ekipe koja je ginila za dres ko rukometaši, a tako je bilo i večeras.. Samo jebi ga Slavko, igrali smo prvo protiv Mađarske, Španjolske, Francuza i na kraju Danaca, trenutno vjerojatno 4 najjače europske ekipe.. I šta očekivati nego jezik do poda.. Ali neka, zato smo pošteni(valjda jedini)..