„I ja griješim, mlad sam trener, najviše sam pogriješiozbog onoga što sam rekao nakon utakmice s Danskom. Žao mi je zbog toga, jernisam ja ta osoba koja je to rekla."
Slavko Goluža
Nakon ovih riječi nastupa tišina.
Jer normalan čovjek nakon ovakve izjaveostane bez teksta. I dugo još, dugo ne može pronaći riječ kojom bi izrazio onošto osjeća.
Rečenica koja je u kontroverzisama sa sobom, koja govori o nepromišljenosti, manjku verbalne vještine,nedostatku inteligencije, a ponajviše o deficijenciji karaktera. Njoj nedostaječak i minimum dobrog ukusa.
Rečenica kojom se autor pokušavaiskupiti (čitaj: kupiti nevješto gledateljstvo) iznenadnom „objektivnošću“zapravo samo naglašava bahatost i katastrofalni nedostatak samokritičnosti.
Stvor koji o sebi misli da mu jenajveća greška na svjetskom prvenstvu, na kojem je, by the way, ostvario najlošiji Linin rezultat, ali samo napapiru, jer je Lino tada izgubio tek jednu utakmicu, i realno vrijedio minimalno srebra, izjava kojuje dao nakon utakmice s Danskom, a ne ono što je učinio od te utakmice(isključio najboljeg igrača svijeta cijelo drugo poluvrijeme nakon dvijegreške na samom početku, a da nema barem jednake mu zamjene) ne zaslužuje biti izbornikreprezentacije.
I o kojem dijelu izjave je zapravogovorio? Ono o sucima? Ili ono o Ivanu Baliću? Nije definirao. Čak niti sada,na kraju svega, kad je apsolutno nevažno, nije smogao hrabrosti i otvoreno rećioko kojeg dijela svoje izjave drži da nije bio taj koji je, već je umjestonjega to izgovorio …tko? alien?!
Jedna od najbahatijih izjava ikadplasirana u medijima je upravo dana neposredno nakon utakmice s Dancima:
„Balić? Pogriješio je dvijelopte… šta, šta sam ga trebao čekat?!“
To je isto kao da nakonnesavršeno odvezene linije u spustu u Chamonixu koja ga je koštala manje oddvije sekunda zaostatka Ivici stari Kostelić kaže : „A sad, za kaznu,nećeš voziti idući streif!“
I kad bi to bila samo pogrešnoprosuđena situacija, greška trenutka, još bi se nekako moglo i progutati, jerkako i sam navodi „mlad je“ čovjek u petom desetljeću života i „on griješi“ kaoda je itko pomislio da je bezgrešan, međutim ta osoba kontinuirano ignoriračinjenicu da se sve to događa upravo njemu, ne bilo gdje, nego na svjetskomprvenstvu, i ne zbog nemaštovite skandinavske hrane, nego zbog činjenice što sunjegovi igrači došli u Švedsku boriti se za medalju, a on pak da bi cijelunaciju uvjerio kako je sletio s neke daleke planete direktno u izborničko ruho,naivno i bez svoje krivice, i usput pokupio nekog aliena koji ga obuzima u trenutcima stresa.
A kad smo kod čekanja… čekao je Štrlekaviše-manje skoro cijeli turnir, i nije ga dočekao, a niti jedna ozbiljna kritika munije bila izrečena, barem ne javno. Ili Duvnjaka? Čekao ga je cijeliturnir, da bi proradio“ u posljednjih petnaest minuta posljednje zapravonevažne utakmice, dok u pamćenju još uvijek svjetluca onaj promašeni zicerprotiv Srbije… Je li itko izbrojao neprimljene lopte upućene točno u njegoveruke? I nema vulgarnih izjava GandG gang-akao u slučaju Balića, naprotiv, same pohvale mladoj ekipi. Nema niti riječiizbornika o „starima“ koji su izgorili da bi uopće došli do te posljednjeutakmice. Mlada hrvatska zaista jest preuzela odgovornost, ali ne kad jetrebalo. Sva sreća što je Vori dobroćudni div, Zrnić gospodin, a Balić zapravofina i pristojna osoba unatoč vulkanskom temperamentu! Sramota!
Nije žalosno što smo završili napetom mjestu. Nije žalosno što smo vjerojatno objektivno bolji, a nismo toznali ili mogli pokazati ovoga puta. To je sport.
Ali je žalosno gledati kako osobau svojim ozbiljnim godinama i na tako ozbiljnom mjestu tako neozbiljno baratariječima. Razlog tome može biti samo bahatost ili neznanje. A čini se kako naštrbuhozborac ima i jednog i drugog u povećoj količini.
Naime, plašim se da će mladugeneraciju koja se tek treba dokazati, samo zato jer igraju u zlatnojreprezentaciji, neutemeljeno uvjeriti da su i sami „zlatni“ jednako kao i onikojima je to zlato bilo obješeno oko vrata. Plašim se da je i on sam obolio odsindroma sijamskog blizanca zato što je radio s Linom. I sad taj virus prenosina ekipu. Naime, ovo je prvenstvo jedino pokazalo da se mlade treba „čekati“ daprorade. A pitanje je – ima li se vremena za to? Jer dok god Balić osamljen trčiiz napada u obranu na protivničku kontru i sustiže ju (?!), dok god se možepojaviti u najneočekivanijem trenutku na najneočekivanijem mjestu na terenu,dok god Vori nosi stokilaše na svojim leđima bez predaha i bez i jedne riječisamoveličanja, dok je god Zrnić najboljji strijelac reprezentacije, mladi bi se,ako ne već naš izbornik, zaista trebaliskromno zapitati – radimo li mi dovoljno da bismo osvajali zlato?
No čini se da Goluža ipak jošnije rekao sve.
Ljudi čiji povratak je ne takodavno dočekivan s ovacijama, danas je na Plesu dočekalo petnaestak navijača. Napitanje novinara kad bi mogao bi limijenjao nešto, odgovorio je:
-Ništa ne bih promijenio da mogu. Zamene je to uspjeh.
Daje odgovor bio drugačiji, iznenadio bi. Ali nije. Goluža je postao nakon samojednog prvenstva predvidljiv izbornik, kako nama tako i protivnicima… ili je i toizgovorio alien?!
