Ma ja ću opet reći. Što je Goluža napravio? Ništa pametno, osim da je ''iščupao srce'' reprezentacije. Da. I sada ga svi mrzimo i pljujemo po njegovoj igri. I svi će analizirati ovo prvenstvo još uvrh glave tjedan ili dva. I što onda? Hoće li se puno stvari promjeniti? Neće. Osim ako ne uspiju dušmani istjerati svake igrače koji nešto vrijedi. Kada Kostelić prestane iskakati iz paštete (čitaj kad završi skijaška sezona), tada će svima opet neki ponos biti rukometna reprezentacija. Mislim naravno na onaj natrofejniji sport u Hrvatskoj. I kada dođe ljeto opet će klinci juriti da se slikaju s Balićem/Štrlekom/Zrnićem i tražiti njihove autograme te onda pričati o tom narednih pola godine. Jer takvi smo mi, Hrvati. Brzo reagiramo, ali još uvijek su oni naši heroji, naši Kauboji. I eto. Onda će doći Olimpijske. I opet ništa. Pljuvat ćemo i opet ćemo se sjećati i tako u nedogled. To je logika sporta. Ne može netko stalno pobijeđivati. Ali lijepo je što su nam barem priuštili da se sa smješkom na licu prisjetimo ''zlatnog doba''.
[uredio maana - 24. siječnja 2011. u 18:19]