Domoljublje je vrlo zgodan pojam na papiru, i povjerovao bih rado u priču da ne može jednom Brazilcu hrvatska zastava značiti kao Hrvatu. Kao, primjerice, Petru Metličiću čiji jedan vrlo emotivni govor nakon izgubljenog finala protiv Danske, možete lako pronaći – Pero je uistinu ljudina od čovjeka (i Hrvata), koji vjeruje u svaku riječ koju kaže i te su riječi jedan od razloga zašto obožavamo rukometnu reprezentaciju. Povjerovao bih u tu priču, u priču da se za klub igra radi novca, a za reprezentaciju radi srca… Povjerovao bih da je istina.

Ali nije.

Ne može biti istina kada je aktualni kapetan nogometne reprezentacije bježao iz kampa te hrvatske ”svetinje” kako bi zadovoljio svoje privatne potrebe za zabavom. Ne može biti istina kada uoči svakog velikog natjecanja tiše ili glasnije čujemo priče o (ne)zadovoljstvu igrača kako će se podijeliti Uefin ili Fifin nagradni kolač. Ne može biti istina kada svi ti igrači za reprezentaciju odvajaju svoje vrijeme, ali za to dobivaju i nekakav novac, dnevnice i nagrade kakve su ”običnom čovjeku” nedodirljive. Ne može biti istina kada postoji toliko sportaša koji ”svim srcem” igraju za reprezentaciju dok im reprezentacija diže cijenu, a onda s 27 godina ”bude vrijeme za mlađe”. Ne može biti istina kada na jednog Peru Metličića dolazi jedan Gordan Giriček. I da se razumijemo, ja sve njih podržavam i razumijem, branio sam i Giričeka, jer na kraju dana, svakome od nas najvažnija je naša obitelj i mi sami, koliko god bilo lijepo pričati o domovini. Krasno je što postoje Metličići, ili jednostavno, svi hrvatski branitelji, ali domoljublje je vrlo raširen koncept u riječima, ne toliko i u djelima.

---------------------------------------------------

Pacak ako cemo po tvome posebno se okrecem na ovaj dio teksta ja onda ne vidim nikakav razlog zasto bi mi trebali navijati uopce za reprezentaciju kad ih zelis predstavit kao najobicnije lazljivce, prevarante, ljigavce, koji samo gledaju svoju korist

Siguran sam 100% da velika vecina nasih reprezentativaca od nogometasa do vaterpolista preko kosarkasa i rukometasa igra svim srcem za Hrvatsku, ako cemo gledati rezultate od pocetka 90tih imamo se cime ponositi i ne vidim potrebu da uzimamo "tamo neke" strance, Eduardo je jedan i on je nas to sam zakljucio kad sam vidio kako psuje na nasem kad je igrao u Arsenalu