Već je postalo uobičajeno da su velika sportska natjecanja praćena dobrim dijelom hrvatske javnosti. Hrvatski rukomet postao je aktualan 2003. godine kada je muška reprezentacija osvojila najprestižniju titulu svjetskog prvaka. S obzirom na moje godine, ne mogu reći na koji su način bile popraćene Olimpijske igre u Atlanti, sada već tako daleke '96. Poznavajući hrvatski mentalitet, nije teško zaključiti da je određeni sport cijenjen ukoliko za njega postoji „čvrsti dokaz“. A što može biti čvršće od zlatne medalje?!
Zadnjih mjesec dana aktualna je vijest izostavljanje Ivana Balića s popisa igrača za prvenstvo u Španjolskoj. Čitajući komentare na raznim portalima, nedvojbeno bi mogla konstatirati da je velika većina upravo protiv takvog poteza našeg izbornika rukometne reprezentacije. Nije Ivano Balić netko tko provodi 60 minuta na terenu. Ali, u onih 10 minuta što provede, okrene igru reprezentacije za 360 stupnjeva. I to je uvijek bilo dovoljno da Hrvatska u posljednjim minutama iz dvorane izađe kao pobjednik susreta. A koji će biti konačan ishod ove godine u Španjolskoj? Možemo samo nagađati.
Ukoliko postignemo zadovoljavajući uspjeh (a imajte na umu da se u Lijepoj našoj time ne podrazumijeva ništa manje nego osvojena medalja, po mogućnosti ona najsjajnija) javnost će vrlo brzo zaboraviti Ivana Balića. Najvjerojatnije će, s njihovog aspekta, izostavljanje Balića biti pametan izbornikov potez. S druge strane, ono što javnost bude procijenila kao lošiji plasman (a to bi bilo četvrto ili peto osvojeno mjesto na natjecanju), podrazumijevati će osudu čelnih ljudi HRS-a, izbornika, trenera, liječnika i svakog pojedinog igrača. Hrvatski mentalitet je takav. Omaložavamo svoje igrače kada ne ispunjavaju naša (pre)visoka očekivanja. U nerijetkim prilikama, kada ih ispune, svima dajemo do znanja kakve je boje krv koja kola našim žilama.
Da se razumijemo, moj stav je apsolutno suprotan stavu izbornika Goluže bez obzira na to kakav rezultat poluči svjetsko prvenstvo. Suprotan je i stavu bilo koga drugoga tko je naredio Goluži da Ivana Balića izostavi s liste igrača. Nema Ivano Balić 23 godine. Ali, ruku na srce, nema ni Thierry Omeyer, niti Didier Dinart, niti Jérôme Fernandez a ni Daouda Karaboué. A gdje se oni nalaze? Nalaze se na popisu francuske liste igrača koji će sudjelovati na svjetskom prvenstvu. Isto tako, smatram da je Claude Onesta daleko iskusniji trener od Slavka Goluže. Ne podcjenjujem Golužin rad, ali ga još manje precjenjujem.
Činjenica je da je nešto trulo u našem rukometnom savezu. I da je potrebna reorganizacija rukovodstva. Nažalost, ne prođe niti jedno prvenstvo a da ne pomislim koliko se je još odličja u rukometu moglo nanizati da Petar Metličić, Mirza Džomba, Davor Dominiković, Denis Špoljarić i mnogi drugi nisu tako naprasno otišli iz reprezentacije. Svojevoljno ili ne, diskutabilno.
Povijest se ponavlja. Ovoga puta u glavnoj ulozi je najbolji igrač tog sporta ikad. Lista je konačna. Ispravka nema. Budućnost hrvatskog rukometa kroje ljudi koji vode savez. Smatram da Ivano Balić neće nositi dres hrvatske reprezentacije niti nakon 2013. Zašto i bi? Nakon obezvrjeđivanja njegovog doprinosa hrvatskom rukometu? Nakon bezbrojnih sumnji u njegove ozljede?
Ivano Balić je mozak reprezentacije koji će nedvojbeno nedostajati ne samo na ovom, nego i na prvenstvima za godinu, dvije, deset, dvadeset. Osjećati će se njegova neprisutnost, vjerujte, još godinama. Nažalost, siječanj ove godine donio nam je Golužinu listu na kojoj se Ivano Balić, rukometni Mozart, nije našao.
[uredio Vova - 20. siječnja 2013. u 00:16]
![[UŽIVO] Lokosi poveli u Varaždinu, Šego vratio domaćina nakon lijepe akcije!](/photos/_resized/514/82/0000000000514828_400_230_cut.jpg)
