sjećam se kako je pacak poslije zadnjeg poraza od francuske napisao nešto kao izgubili smo zato što su francuzi jednostavno bolji. hvalio je njihove fizikalije i slično, a što se onda promijenilo u ovom kratkom razdoblju?
kako su francuzi od toliko boljih došli na ovo gdje ne samo da smo ih pobijedili, nego smo ih zgazili kao nikad.
nameče se pitanje zar nije onda ipak bio problem isključivo u glavi? strah i kompleks od tih velikih francuza i samog omeyera.
čak su i obični navijači prije utakmice uzdizali francusku i suprotstavljali se nama koji smo govorili kako je francuzima došao kraj.

ali sinoć straha nije bilo i to se vidjelo od prve minute. išli su hrabro i na glavu. pucali bez respekta. a kad bi promašili nisu se uplašili već su pokušali opet dok nisu zabili. jednostavno se sve promijenilo u glavama a ne da mi od jednom imamo toliko bolje igrače. ako ništ još smo i slabiji jer nam fale neki od zadnji put. samim tim se vračamo na onaj packov komentar o francuskoj koja je toliko bolja jer su fizički jači, ali svi znamo da je rukomet puno više od puke snage i da taktika, brzina, kreativnost a na kraju muda i srce, igraju važnu ulogu u cijeloj priči. to su naši sinoć odlično demonstrirali i napokon razbili mit o nepobjedivoj francuskoj.

a sad jedva čekam snimku da sve u miru i guštu još jednom vidim, jer sinoć u onoj euforiji a bilo je ponešto piva, možda i koji detalj promakne. no svakako je gušt gledati onakvu partiju ponovno.