Nažalost ova utakmica će sakriti probleme. Bez obzira što mnogi misle da je bilo lagano, Repeša nije skinuo Hezonju i Babića do početka zadnje četrvtine, što govori da puše i na hladno. PR je zapravo krš momčad sa soldinim igračima, koji igraju za svaki za sebe, hakl-stil. Trener PR-a je valjda jedini gori od Repeše – ne može natjerati igrače da igraju koletivnu obranu i rotairaju u obrani. A da ne govorim o haklerskim šutevima u prvih 10 sec, i idiotima što dobiju 2 tehničke zaredom.

Nama je ovo objektivno domet. Brazil će nas dobiti 20-25 razlike.  Nisam pesimista, no ne vidim način na zaustavimo njihove centre i vanjski šut. Šarić, Tomić i Žorić će biti u penalima do poluvremena. Huertas, Taylor i Neto igraju atomsku košarku za Ukića i OL. Mi nemamo uvježbanu zonu da zaustavimo unutranju igru Brazila i branimo kickouts sa centra na vanjske igrače. Ono krilo Brazila što je zabilo 25 Srbiji i nama će. 

Ukratko ovo prvenstvo je pokazalo nekoliko stvari.  Prvo, 4 mjesto na EP je bila slučajnost – poklopio nam se ždrijeb a i dobili smo par utakmica na sreću (ala Gruzija). Drugo, neki igrači su pokazali koji im je domet.  Ekipa Žorić, Andrić, Markota su prošli atletski zenit, pa sada sljedi pad igračkog (koji se ionako svodio na hustle plays)

Treće, iritira me ne-ambicionznost Tomića koji je mogao od sebe napraviti NBA igrača da je uložio vrijeme u teretani. To me posebno boli kad vidim onog panja iz Partizana Raduljicu koji je nabacio 20 kg mišića, pa sada razgrće igrače koji su mu se smijali do prije 2 godine. Čovjek se jednostavno nije zadovoljio polovičnom karijerom u ABA.  Jebate, pa Šarić sa 20 godina ima bolju mišićnu konstituciju od Tomića sa 27-28 koji zbog nedostatka snage ne igra više od 25 min niti u Barci ni u reprezentaciji.

Četvrto, ovo prvenstvo je pokazalo zašto košarka nikad neće postići svjestku popularnost nogometa. Prevelik je jaz između 2 ozbiljna tima (SAD i ES) i ostalih. Nemam nikakvu volju gledat Amere kako guze 60 razlike amatere iz Finske ili Dominik Rep. Takva nezanimljivost se nikad neće desiti na nogometnom WCu. Ozbiljna reprezentacija se razvija godinama sa kontinuiranim investicijama u ligu i igrače, a tu nitko ne može financijski ili tradicijom parirati Španjolskoj i Amerima kojima bi prvih 10 i više reprezentacija bilo bolje od svih ostalih s izuzetkom (ES, BR i možda FR).

Nažalost to je u napadu uglavnom i dalje bilo bez ideje, a kao što su prije ljudi napisali, bio je dobar šut i to nas je držalo. Sad ćemo vrlo vjerojatno na Francuze, a prolazak u četvrtfinale na ovom prvenstvu za mene bi bio uspjeh sasvim dobar.

Odlično bravo..Normalno kada se slusa Tompson u busu da se izadje na teren super motivirano haha..Ajmoooooooooooooooooooooooooo

Chambana, ti sudiš po investiranom novcu. Pa si malo pogledaj istoriju velikih natjecanja nakon 1990 (kad su se raspale košarkaške velesile SSSR i Jugoslavija). Osim toga ti već vidiš Španjolce u finalu, kao množina ljudi. Počekaj malo: ovaj domaćin je vrlo vrlo nervozan, ako to jućer nije bilo toliko vidljivo protiv Francuza, danas protiv Srbije je bilo i te kako. Ja bih im priželio polufinale protiv Grka, pa hajde da vidimo to ...

Nemojmo ih dizati u nebesa nakon pobjede protiv haklerske momčadi, kojoj nije igrao drugi najbolji igrač!
Ovih 103 poena NE ZNAČI NIŠTA, jer portoriko igra slabiju obranu čak i od nas.
I dalje nisam optimist, jer čak i kad pobjeđujemo (i ovako uvjerljivo) izgledamo traljavo i neuigrano. Gledao sam sinoć tekmu janeza i litvanaca...to je otprilike 2X brže od nas, a intenzitet u obrani je 3X jači!
I dalje stojim pri tvrdnji da ukić, lafayete, žorić, andrić i markota nemaju što tražiti u ovoj repki. 
Dva loša playa ne znaju iskoristiti klasu tomića (da, klasa je iako je mlitav), a ova tri visoka su očajni...ne znaš jesu li gori u obrani ili napadu! Da su barem pravi centri od 210cm i 120kg, pa da čine dobar zid pod košem...ali niti to.
Sutra protiv Francuza imamo nekih 30% šanse za pobjedu.
Ako će nas služiti šut, kao jučer onda ćemo ih pobijediti, jer su došli bez 3 ključna igrača-parkera, noaha i de cola.
Problem je u tome što prave, velike momčadi ne ovise o šutu...nego pobjede izbore obranom.
A nama kad stane šut postajemo obezglavljeni, jer 'obrambeni stručnjak' repeša ne zna složiti 3 napadačke akcije u 5 tjedana priprema.