Rijetko kad se slažem s Packom, ali ovog puta slažem se s čitavim člankom. Sve je pogođeno, osim dijela s bradom, ali to je ionako poveznica s naslovom da ne bi ostalo samo na prenesenom značenju. Kako obično prođem sve komentare jer mislim da su ti komentari najsuvisliji od komentara na svim drugim internet stranicama i kako se tu nerijetko nađe odličnih analiza koje su ponekad zanimljivije čak i od samog objavljenog teksta, moram izraziti malo razočaranje što su neki tako napali Bilića. Isto stoji i za napad na Packa. Žaliti se na količinu teksta nema smisla jer onda se obično pretpostavlja da ga dotični nije pročitao do kraja pa se u komentaru obično ponavlja što se već reklo u tekstu.

Ne znam sjećate li se vi utakmice protiv Estonije kad smo na jedvite jade pobijedili 1:0 pogotkom Eduarda i tako si olakšali put na EURO. Tad je Bilić bio na vrhuncu popularnosti, ali da kojim slučajem Eduardo nije zabio čisti krumpir u bijednom hrvatskom izdanju ne bi se vjerojatno ni kvalificirali na EURO na kojem smo briljirali. Ovoj momčadi se povremeno događaju blijeda izdanja, a kad se to dogodi na prepunom gostujućem stadionu, očaj je tim veći. Stvar je u tome da je nekad jako teško pogoditi taktiku ako se igrači drže kao pokisle kokoši na terenu. Ako lopta putuje 10 godina gdje svaki igrač kontemplira 5 minuta kome će dodati loptu, nema te taktike koja može proći pored nabrijane domaće momčadi. Utakmicu protiv Francuske najradije ne bih ni gledao, još sam gadno razočaran od jučer. Stvarno mi ni pobjeda protiv njih, nakon ovakve situacije u koju smo se doveli, ne bi ništa značila.