od rođenja u slavoniji me stari učlanio u dinamo, dakle navijač sam nekih 39 godina. za to vrijeme se promijenilo raznih uprava pa čak i država, ali jedna stvar se nije mjenjala, navijanje za moj nogometni klub. dakle, nogometni, a to je ono što me zanima. bilo je i smiješnih i opasnih poput canjuge i sličnih, pa sve do ovog mamića, no nitko od njih nije bitan niti trajan da ja prestanem navijati. ako mogu navijači chelseaja navijati iako je vlasnik rus mafijaš, ako mogu milanovi uz pravog capa, bayernovi čiji je predsjednik u zatvoru i svi ostali, mogu i ja, jer mene zanima nogomet isključivo. da, bilo bi lijepo kad ne bi bilo mamića, no opet bi manje volio da klub vodi ulica ili netko tko će kao i hajduk biti uništeni. nadam se privatizaciji pa neka netko svojom lovom odgovara za klub, a tko će to biti ako će klub dobro igrati me manje zanima kao i sve ostale navijače po europi i svijetu. jer nogomet je za nekoga biznis i služe se svim sredstvima, a za nas je samo sport i razonoda, nikako život ili bilo što drugo. probaj si zamisliti da se svi navijači svakoga kluba počnu brinuti o tome koliko će njihov predsjedik profitirati za sebe umjesto koliko će klub osvojiti trofeja, pa ne bi postojao nogomet. a nitko nije toliko valjda glup da misli da oni budu predsjednici samo iz ljubavi te da ne profitiraju iz toga nikako, smiješno. fifa, uefa, sve je to korumpirano, ali i u svakom sportu je profit na prvom mjestu, treba li zbog toga ugasiti sve?
a ovo o čovjeku s rakom je blesavo do krajnjih granica, jer svaki čovjek, a pogotovo bolestan voli kad ga se pita kako je i ima se razmijevanja za njegovo stanje. zar ljudi s rakom mrze kad nekoga zanima kakav mu je dan? jel mu bolje ili gore? svašta!
opa, vidim da su obrisali neke komentare sad, pohvalno, posebno onoga branderburga je teško shvatiti da je još tu.
[uredio onamihs - 06. listopada 2014. u 00:21]
