tu je hkk široki da drži hrvatsku čast! :D

Klupska košarka je hrvatska žalost, nije daleko ni toliko oplakivana naša reprezentacija, ali nije sve tako crno. Ne znam za budućnost, ali eto ove godine smo imali možda neke klince koji su onako na vrlo imppresivan način uzeli europsko zlato. Izgleda da jedino još oni imaju ono što večina hravtskih košarkaša nema, znate ono što vam treba da se ne zatrese ruka pri slobodnom bacanju u jednoj utakmici kao što je npr. ona protiv Srbije. A da ne spominjem da se o njima pričalo svega pola tjedna. I to je žalosno.

Šibenik postoji, samo pod drugim imenom.
A iduće sezone ćemo i u prvu ligu, tj. momčad Jolly JBS.
Nije stara šibenka, ali barem više nije financijski ovisna o gradu

Kad se riječ "prokletstvo" zamijeni riječju "realnost" onda će se i naći modusi za napredovanje i nadgradnju. Ovako se pod tim famoznim "prokletsvom" zapravo krije priča o tome kako je Hrvatska još uvijek košarkašaka velesila, ništa slabija od npr. Srbije, Grčke ili Litve, samo nam uvijek fali mali "koračić", malo "sreće", "jedna lopta" ili "jedan faul", a time se zapravo poručuje kako se dobro radi i kako će rezultati (tj. postolja) stići, samo da nas "sreća pomazi". Poneki bljesak, najčešće uspjesi mladih selekcija ili interes velikana za nekim talentom samo podržavaju takvo stanje mada je već više puta pokazano da uspjesi mladih u HR-športu najčešće, nažalost, ne znače ništa. Da ne nabrajam sad koliko je već propalo novih "Kukoča", "Pippena", "Petrovića" i "Jordana" (da sad ne povlačim paralele s nogometom). Kad se prihvati realnost - naći će se rješenja, ako ona postoje. Trenutačno smo košarkaška periferija i što prije zaboravimo Cibonu i Jugoplastiku 80-ih i Barcelonu '92 tim bolje za nas.

reprezentacija- nemamo vodju i gotovo, ne mislim tu na covjeka koji ce uzeti kljucni sut, nego autoritet medju igracima. Mislim cak da bi za ekipu bilo bolje izostavit barem neke od sada kljucnih igraca( planinic, ukic) i krenut od pocetka. Nazalost vodja se radja, njega cemo tesko stvorit. Cibona- kaos. Najmanje su tu krivi igraci i treneri, iako i oni nisu sveci ( gledam ih na zagrijavanju protiv partizana, kao da si pustio kokosi na teren). zadar- nista nije isto od kada nisu u jazinama, kao je nestala carolija koja ih je tamo drzala. cedevita- primjer svima, ali tesko je danas naci jos takvih sponzora kao sto je emil tedeschi. zagreb- razocarenje, pogotovo kasun. ostali- zar postoje?

Kad bi gledali samo talente s kojima raspolazemo svi bi rekli da nas ceka svijetla buducnost, ali imala je hrvatska kosarka talente i prije pa evo di smo zavrsili, trenutno nam je cedevita jedina svijetla tocka, imaju jakog sponzora koji im da je novce i te novce dobro trose, omladinski pogon im je sve boljii i bolji i to je put kojim se treba ic. Zagreb takoder dovodite najbolje mlade igrace iz zemlje ali sve mi to jos uvijek djeluje nepovezano i neplanski valjda ce to usavrsiti. Ta dva kluba i drze buducnost hrv kosarke jer u svojim redovima imaju sarica, hezonju, mavru, junakovica, lebu, rogica, urlija, herendica itd. Ali hrvatskoj kosarci trebaju mocni split, cibona i zadar jer oni su dusa nase kosarke i oni privlace navijace a dovoljna je mala iskra da se njihova publika zapali pogotovo zadarska i splitska

Cedevita daje primjer kako se može na zdravim temeljima graditi dugoročno uspješan klub. Znam što znače Cibona, Zadar i Split za hrvatsku košarku, ali netko je dobro rekao da je bolje što prije zaboraviti slavne prošle dane ovih klubova jer se od stare slave ne može živjeti. Na žalost, neki su zlouporabili slavu i tradiciju najvećih klubova i upropastili ih. Mislim da je Cedevita najbolje što se moglo dogodit hrvatskoj košarci jer je demistificirala neke stvari i pokazala kako se može uspješno funkcionirat bez gradskih i državnih novaca i nadam se da je natjerala ostale klubove da počnu drugačije razmišljat. Zagreb također ima dosta dobru strategiju sa okupljanjem mladih hrvatskih igrača i proizvodnjom vlastitih, i po meni su to dva kluba koji mogu podići hrvatsku košarku, što uostalom trenutno i čine, a nadam se da će i Cibona, Zadar i Split nešto naučiti i početi drugačije razmišljati nego do sada. Mislim da je temelj krize naše klupske košarke slab trenerski rad i da bi angažiranjem kvalitetnijih trenera (npr Perasović, Spahija...) i davanjem prilike mladim trenerima koji godinama proizvode kvalitetne mlade igrače (uz kvaliteno upravljanje klubovima) moglo bitno podići kvalitetu naše košarke u relativno kratkom vremenu, jer talenata i ljubavi za taj sport imamo dovoljno.

Sada prolazimo tzv. katarzu. Moramo shvatiti da nije dovoljno imati veliko ime i ubacivati lovu u rupu bez dna neposobnim političkim podobnicima koji je "raspoređuju" kako njima i njihovim šefovima paše. U državi pa tako i u sportu pušu neki novi vjetrovi, a društvo se tranformira po europskim (čitaj: dugoročno održivim) mjerilima.

E da nam je jedan Tedeschi u Zadru ili Ciboni. Ali nije i vjerojatno još dugo neće biti. Zašto je to tako pitajte one koje sam spomenuo u drugoj rečenici. Oni znaju puno više od nas običnih smrtnika...