Kao klinjo sam dobio jaketu preko čijih leđa je bio logo "Lakers" i iako tada nisam mogao pratiti Magica i ekipu bili su mi moćni. Kasnije je bilo nemoguće ne navijati za Jordana, Kukija, Rodmana..., ali dolaskom Kobea tada srednjoškolca pored Bullsa i dalje sam uživao u Lakersima i nakon odlaska (pravog odlaska iz CHI) MJ-a ponovo sam bio fokusiran na LA i uživao do danas. Kobe me oduševljava dan danas, ta glad, želja i volja podsjeća me na samo jedinog najvećeg :) NYK, baš sam nedavno govorio frendovima kako mi je žao ko psu što nisu u vrhu. Taj klub je zaslužio vrh, ta karizma, ta dvorana..., a imena Ewing, Starks, Oakley, Johnson, Mason ... su ostavljala taj dojam prave muške košarke kao što si rekao. I ja sam ovisnik od Seindfeldu čije sve epizode valjda znam napamet pa mi je New York nekako poseban. Onaj "papak" od LeBrona je trebao otići tamo i dignut ih iz pepela i vratit slavu jednom od najznačajnijih klubova u povijesti košarke!

hahaah, Sidra ili ti ga Teri Hatcher :) tko zna, zna...