U jučerašnjem turobnom danu hrvatskog i zagrebačkog sporta odlazak Zule bila je jedina dobra vijest. Mislim da se ne možemo sjetiti dužeg niza bez pobjede Cibone a nije to baš bio neki niz Euroligaških ekipa. Ispada da se Zula najviše busao u prsa sa nekim gostovanjima (Zadar , Partizan) koja su na kraju ipak završavala porazima. U Draženovom domu nismo vidjeli niti jednu polupristojnu utakmicu. Definitivno nije uspostavio ni minimalnu kemiju s igračima za razliku od Radulovića koji je dijelio križ s njim pa su mu povremeno i nešto odigrali (to posebno vrijedi za Giričeka i Bogdanovića). Trebalo bi pustiti Luca da odigra do kraja prvenstvu, gore ne može biti. Kao nekakav novi početak očekujem sljedeće sezone Mijatovića koji je praktično već bio siguran pa je po menadžerskim ugovorima došao Zdravko koji se trudio u granicama svojih mogućnosti.