Vjerovatno je velika vecina vec citala ovaj tekst, pogotovo jer je objavljen na ovom forumu, doduse ovo je kopija sa drugog portala. Mislim da daje sve odgovore, pa cak i na pitanja koja nisu ni postavljena, a ja bih ga nazvao:
NESTO JE TRULO U DRZAVI HRVATSKOJ

Sukob u reprezentaciji
Ispovijest igraca: 'Cervar je neznalica i marioneta'
Tekst preuzet s jednog sportskog internetskog portala koji detaljno opisuje sukobe i interesne ratove u rukometnoj reprezentaciji i klubu Zagreb
Prošlotjedni novinski intervju, u kojem je rukometni reprezentativac Mirza Džomba najavio prestanak igranja za reprezentaciju te ispricao kako su njegovi odnosi s izbornikom Linom Cervarom iznimno loši, pokazao je javnosti da postoje sukobi unutar reprezentacije izmedu igraca i Cervara. Potvrdili su to i sami igraci koji su, nakon intervjua, podržali Džombu. O tim se sukobima u kuloarima pricalo i prije, a dokaz za to pojavio se u listopadu prošle godine na internetu.
Tada je na forumu sportskog internetskog portala sportnet.hr objavljen tekst u kojem se opisuje stanje u Rukometnom klubu Zagreb i reprezentaciji. Iako je i površnom poznavatelju rukometa jasno da je autor netko tko je ocito vrlo dobro informiran - sumnja se da je autor netko od reprezentativaca -  tekstu nije pridavan veci znacaj niti je ikada objavljen u pisanim medijima. Medutim, tekst je kolao medu rukometašima i celnicima Rukometnog saveza, njima je itekako poznat njegov sadržaj. S obzirom na novonastalo stanje, taj je tekst, koji se još uvijek može naci na internetu, ponovno postao aktualan. Tekst je u odnosu na izvornu verziju neznatno skracen, a nadimci igraca i trenera promijenjeni su u njihova imena i prezimena.
Tekst obuhvaca dogadaje do listopada 2007. godine. Nakon toga održano je Europsko prvenstvo u Norveškoj, gdje je reprezentacija osvojila srebrnu medalju. Na Olimpijskim igrama 2008. Hrvatska je osvojila cetvrto mjesto. U klupskom natjecanju, nakon Olimpijskih igara, rukometni klub Zagreb doveo je Ivana Balica i smatralo se da je, uz ostale igrace kao što su Kiro Lazarov, Igor Vori, Tonci Valcic i drugi, klub spreman za finale Lige prvaka. Medutim, Ivano Balic se prije mjesec dana ozlijedio i pitanje je kad ce se vratiti vrhunskom igranju rukometa.
“Ja se javljam prvi i vjerojatno zadnji put ovdje na forumu jer je to jedini nacin da iznesem u javnost pravu istinu, a da mi karijera ne dode u pitanje. Ovo što cu napisati mi rukometaši svi znamo, ali se nitko to ne usudi iznijeti u javnost, a meni je vec puna kapa svega. Pocet cu s prvim dolaskom Line Cervara za trenera Zagreba 2000.godine. Nakon par tjedana treniranja igraci su prokužili s kakvim smiješnim tipom imaju posla, postao je predmet sprdnje svih igraca, mogla bi se knjiga napisati što su mu sve radili, a u tome je prednjacio Nenad Kljaic.
Nije se usudio nikome ništa reci osim nekim mladim igracima, stariji su radili što su htjeli, ali su zato, kad je trebalo, sami igrali, postavljali taktiku, mijenjali zone i igrace. Prvi put kad je poceo raditi po svome i kada je odveo momcad na pripreme pred završnicu Kupa te poceo utakmicu bez nekih starijih igraca, Zagreb je izgubio u polufinalu od Metkovica. Poslije toga mu to više nije padalo na pamet. Zoran Gobac je to sve znao, ali mu odgovara takva marioneta da može s njim raditi što hoce. Nakon godinu dana postavlja ga za izbornika i, buduci da zna kakva je neznalica, postavlja mu Irfana Smajlagica za pomocnika te Mirka Bašica da odraduju glavni dio posla. Oni uz Danijela Jurišica (kondicijski trener) obavljaju najveci dio posla za SP u Portugalu, gubimo prvu utakmicu od Argentine i u drugoj utakmici gubimo 1. poluvrijeme od Saudijske Arabije. Na pauzi cekamo u svlacionici, a Cervar vani place da kako smo se osramotili i kako cemo se vratiti u Hrvatsku. Gobac i Bašic ga tjeraju u k...c i ulaze u svlacionicu. Smajlagic i Bašic održe sastanak, promijene zonu u 6:0 i mi izlazimo kao pobjednici. Nakon toga igramo sve bolje i osvajamo zlato.

Poslije Portugala proradila je Cervarova taština, jer su novinari poceli dio zasluga pripisivati Smajlagicu i ostalima i poceo je biti alergican na Smajlagica. Pucanje tog odnosa vec se osjetilo za vrijeme priprema za Atenu i na samoj Olimpijadi. Nakon Atene je sve puklo, mi smo još uzeli srebro u Tunisu, ali ponajviše zahvaljujuci Ivanu Balicu. I tako je Cervar postao najtrofejniji trener u povijesti. Prije toga je još bio donekle normalan, a sad više nitko osim njega nema pojma o rukometu i on prica k’o da ga je on izmislio. Istina je sasvim drukcija. Ima srece što je naslijedio reprezentaciju koja je bila uigrana momcad Metkovica plus neki još sa strane, da su mu taktiku, dok je još postojala, vodili drugi i da ima Ivana Balica koji igra sam, radi viškove i proigrava ostale. Zadnje SP u Njemackoj nikad nismo bili igracki jaci i receno mu je da izgubimo od Španjolaca, da idemo u lakšu grupu, da imamo tamo dogovorene ulaznice za naše navijace, suce i da se vidimo s Nijemcima u finalu.
Kad mu je Balic rekao u poluvremenu da se ne sramotimo i da možemo pobijediti sve, nije mu se suprotstavio nego je mislio da ce uci u povijest kao trener koji nije izgubio utakmicu na SP-u. Priprema za cetvrtfinalnu utakmicu s Francuzima bila je katastrofa i, umjesto da gledamo snimku najbolje francuske utakmice, mi gledamo tekmu gdje su popušili 10 razlike i gdje izgledaju smiješni. Francuzi nas razbijaju stalno dvjema istim akcijama koje su nam prodali i 2006. na EP u Švicarskoj i ostajemo bez medalje. Ova reprezentacija je osvojila puno, ali mogla je još i više da nas je vodio bolji strucnjak. Sve se svodi na individualne kvalitete Ivana Balica i ostalih. Balic na pripremama radi što hoce, ponaša se k’o šerif, odreduje tko ce biti u sastavu, a tko nece, tako da je najvažnija stvar igracima koji nisu sigurni uvuci se u š...k Balicu.
Slavko Goluža je trebao biti zamjena za Smajlagica, jer Cervaru treba uvijek policajac koji ce provoditi disciplinu a on izigrava dobrog tatu, no Goluža je bio predmet z...bancije stare generacije iz Atlante, a naša generacija ga nije šljivila ni pet posto jer covjek je, iako ima najviše medalja, odigrao dvije odlicne utakmice u životu, a ostale je bio uglavnom vodonoša. Osim toga, nema baš ni neke škole i ne zna srocit dvije suvisle recenice, ali je zato ušao u HDZ, kao i Božidar Jovic i Lino Cervar, bio je cinker Gobcu sve ove godine i zato su ga držali toliko dugo kao igraca i u reprezentaciji i u klubu. Tako da je izbor Goluže smiješan. Gobac je nakon poraza od Francuske rekao na tribinama da mu je pun k...c Cervara i da ce ga stjerati, ali ga je vec iste veceri nazvao jedan visoki dužnosnik HDZ-a i rekao da se ne zeza i da ne dira Cervara jer da ga trebaju sacuvati do izbora.
Drugi dan se Gobac stišao i izjavio da on nikad nije takvo što rekao. Takoder je navodno izjavio u jednom društvu ljetos u Zadru da bi Cervara najradije nabio nogom u guzicu, ali da je on jedini covjek kome ništa ne može jer se previše uguzio Sanaderu pa mu trenutno ne može ništa. To je ukratko kronologija zbivanja uz reprezentaciju, mogao bi još napisati cijelu knjigu o tome, ali i ovo je previše. A sad malo o Zagrebu i onome što se zbivalo od prošle godine. Prošle godine poceli smo pripreme s Cervarom, igrali smo katastrofa, s mukom smo dolazili i odradivali treninge slušajuci njegovu demagogiju i price o tome kako smo mi gubitnici i da je on svjetski i olimpijski pobjednik, da nas je on sve stvorio i da mi ne shvacamo kako je on zamislio našu igru.
Medutim, nikad nam nije to objasniom, pokazao ili demonstrirao, malo je bio na treninzima pa ga malo nije bilo i ponašao se kao da je bog. Na pocetku hrvatske rukometne lige jedva smo dobili Osijek doma i nakon toga je valjda zakljucio da bi bilo dobro da se makne jer je procijenio da s ovom momcadi ne može ništa napraviti i da ce se osramotiti u grupi koju je izvukao u Ligi prvaka. Tako su on i Gobac postigli sporazum da se on makne dok Zagreb ne složi pravu momcad. U tom trenutku nije baš bio velik izbor slobodnih trenera. Bili su slobodni Velimir Kljaic i Smajlagic. Smajlagic nije dolazio u obzir zbog Cervara i zbog toga što je zeznuo Gobca oko jednog ugovora, a stari Kljajic je bio preopasan, jer ako nešto napravi s tom momcadi teško ce ga maknuti jer ipak ima karizmu i rezultate iza sebe.
Tako da su odlucili uzeti Nenada Kljajica koji je bio financijski neovisan o rukometu, znali su da kuži rukomet još iz igrackih dana i ako nešto napravi, dobro, a ako ne zacepit ce mu usta za sva vremena jer mu je jezik koji put prebrz. U slucaju uspjeha puno lakše ce njemu reci da se povuce opravdavajuci to poslovnim obavezama. I tako nas je on preuzeo desetak dana pred prvu utakmicu Lige prvaka s Flensburgom. Ja sam ga znao još iz igrackih dana kad smo bili i suigraci i protivnici na terenu i imao sam vrlo visoko mišljenje o njemu, nakon skoro godine dana imam takvo mišljenje i o njemu kao treneru, strucnjaku i covjeku koji ima svoje JA. Za kratko vrijeme je uspio posložiti obranu, objasniti nam tocno kako protiv koje momcadi moramo igrati u napadu, poceli smo s užitkom dolaziti na treninge. Na treninzima je bio strog i nije štedio nikoga, ali kad završi trening bio je prvi za zaje...ciju. Stvorio je od nas pravu momcad. Ponekad sam i ja znao popi..it na njega kad me je potjerao sa treninga, ali kasnije kad sam razmislio da je i neke druge znao potjerati bez obzira na ime, shvatio sam da je u pravu i da  ga zanima samo rezultat. Uprava je odlucila da ako ne možemo biti prvi u grupi Lige prvaka, onda bolje da budemo treci i da idemo u Kup pobjednika kupova.
Dobro je procijenila jer smo mogli doci do finala da u Leonu na utakmici protiv Ademara Božidar Jovic nije prerano gurnuo Raresa Jurcu u igru i zaradio dodatno iskljucenje u kojem Leon radi seriju od 3:0 u kljucnim trenucima utakmice. O našoj igri prošle sezone najbolje govori cinjenica da smo sa slabijom momcadi primili od Ademar Leóna i Cehovskih Medvjeda manje od 20 golova po utakmici, da smo momcadi poput Constante, Krasnodara, Metalurga, koje su na nivou, ako ne i jace od ovogodišnjeg Ademar Leóna, Schaffhausena i Vardara, pobijedili u obje utakmice te da naše pobjede u tim susretima nisu dolazile u pitanje.  
Tocno se sjecam kad mi je Kljajic još u proljece rekao kako misli da ce vratiti Cervara, pitao sam ga zašto to misli, a on je rekao da mu Gobac više ne može pogledati u oci i da kuži neke stvari. Mislio sam da je malo u paranoji i da nema šanse da vrate tog covjeculjka. Pokazalo se da je bio u pravu. Sjecam se da je Cervar tada poceo obilaziti igrace i da im je pricao kako ce se on brzo vratiti. Pocela je nova sezona, okupili smo se u Zagrebu, obavili testiranja i krenuli na Pag, na prvi dio priprema. Tamo smo trenirali dva puta dnevno i to je bilo sve samo ne rekreacija. Nakon toga su uslijedile Delnice, tamo su bile udarne pripreme gdje se treniralo tri puta dnevno, s loptom smo radili jako malo jer smo za to imali dovoljno vremena do pocetka Lige prvaka, tako da se radilo iskljucivo na snazi i kondiciji.
U Delnicama smo pobijedili Gold club i otišli u Velenje na turnir, gdje pobjedujemo Pick Szeged (prvak Madarske) i Kopar, a u finalu gubimo od Velenja gdje su nas suci tako pokrali da je bilo ružno za gledati. Vracamo se u Delnice gdje još odradujemo jedan mini ciklus i odlazimo na turnir u Francusku na najjaci turnir, prakticno bez puno pravih rukometnih treninga. Cijeli dan putujemo i prakticno iz autobusa izlazimo na prijateljsku utakmicu s prvoligašem Selestatom koju gubimo. Drugi dan je poceo turnir, gdje prvu utakmicu gubimo od Ciudad Reala 10 razlike jer su poveli 6:0, a kasnije ih je bilo teško stizati. Ostale utakmice smo bili tu negdje gol za gol. Kljaic je davao šansu svim igracima da vidi tko što može i s kojim igracima može racunati na kojim pozicijama u obrani. Na sastancima je rekao da mu rezultat ovdje nije bitan i da cemo doci u formu kad bude trebalo. Poludio je jedino na sastanku zbog toga jer je pitao tko to prenosi krive informacije i stvara lažnu sliku o situaciji u momcadi, rekao je još tada da ce ga kad se vratimo smijeniti, jer da samo traže razlog kako bi to opravdali.
Istina je bila samo to da nam je trebalo malo odmora i rukometnih treninga i sve bi došlo na svoje. Kljajic je htio iz Francuske potjerati Igora Vorija, jer su ga iz kluba zvali i pitali kakva smo mi to raspuštena banda te mu rekli da mu se Vori i Denis Špoljaric doslovno odbijaju od zidova u Strasbourgu, mrtvi pijani usred bijelog dana.   A te informacije (neistinite!!!!) je klubu prenio Jovic. Na tom sastanku je Jovic rekao da on od njih ništa ne može sakriti i da nema pojma tko sve prenosi upravi. A Špoljaric je na to odgovorio da nabije na kitu onog tko laže o nama. Kljajic je bio odlican trener, vrhunski pedagog i rukometni znalac.  A to se vidjelo samo dva dana nakon što su smijenili Kljajica, kad smo u Madarskoj osvojili turnir jer smo se malo odmorili. Kljajic je nakon što je smijenjen došao u svlacionicu prije treninga i održao govor, meni je za vrijeme govora bila knedla u grlu, a vidio sam da i ostalima nije svejedno. Nakon govora svi smo se ustali i ispratili ga pljeskom, to je bio strašan šok za sve nas i svima je bilo žao jer su ga zeznuli, osim možda Vlade Šole. Kljajic se nije dao zaje..ti ni od koga, pa ni od njega, i na sastanku u Delnicama mu je rekao da je predebeo i da takav nije trebao doci na pripreme.
Sve ovo mi se zgadilo jer smo saznali pravu istinu, a to je da je HDZ vršio pritisak na Gobca da vrati Cervara za trenera jer pocinje predizborna kampanja i da je dobro da se Cervar što više eksponira. U protivnom nece biti love od sponzora Croatia Osiguranja i Ine i nece biti Rukometnog doma. Dio uprave nije htio cut za Cervara, zato je tu bila bitna Joviceva uloga da ocrni Kljajica i da prikaže situaciju u ekipi kao totalno rasulo, što mu je uspjelo. Kad se dogodila smjena, Gobcu je bilo lako postaviti Cervara jer nitko drugi nije bio slobodan. Zato Kljajica nisu smijenili na kraju prošle sezone jer bi tada ostatak uprave insistirao na treneru Zdravku Zovku. Njega je prvo pospremio za trenera u Podravku, a povod za Kljajicevu smjenu je lako bilo naci.
Da nije bilo tih poraza onda bi mu natovarili njegov privatni život, jer on je  pravi mangup u pozitivnom smislu i puno igraca u njemu vidi svog idola zbog komada koje ima, kakve aute vozi, ljudi ga se pomalo i boje, a  ima ih puno koji su mu zbog toga i zavidni. Taj njegov privatni život nije nikad utjecao na naše treninge i utakmice.   Sad su Gobac, Goluža i Jovic proširili pricu gradom da je Kljajicu  pic.. pomutila pamet, da su se zbog toga igraci pobunili i da je to razlog smjene. A sad malo o trenutacnoj situaciji. Cervar malo dolazi na treninge pa ga malo nema, pa jedno vodi Senjanin Maglajlija pa malo Bašic ima svoje ideje, pa dode Gobac pa on ima svoje videnje i tako mi lutamo, ništa ne igramo, takticka priprema za utakmice je katastrofa. Cervar nema pojma, igraci ga ne mogu smisliti ocima, kao ni Jovica koji se uporno hoce prikazati u dobrom svjetlu. Cervarova retorika je jedino ‘ajmo sad za narod, morate se boriti, ne smijete iznevjeriti navijace, idemo do gola, stisni obranu, strpljivo, nema žurbe, ali da objasni kako da igramo, promijeni zonu i nešto konkretno, toga nema.  On se sad izvlaci da momcad nije spremna, da nemamo snage, da ima premalo vremena, pa on je vec preko mjesec dana s nama.
Pa da je momcad preuzeo od nule vec bi to bilo dovoljno. Ali to je poznato kod njega. Kad se pobjeduje, onda je on zaslužan, a kad se gubi onda je uvijek kriv netko drugi. Umorio sam se pišuci, nadam se samo da cemo ipak nekako proci grupu pa da docekamo proljece u Europi i da na izborima on popuši, da ga onda konacno maknu zauvijek i da nam dode opet netko normalan za trenera, a da nas u meduvremenu još više ne pokažnjavaju i da se momcad ne raspadne.”
Igraci rade taktiku
Tekst o dogadajima u hrvatskoj reprezentaciji i klubu Zagreb nalazi se na forumu internet stranice sportnet.hr i obuhvaca dogadaje do listopada 2007. Brojni dogadaji s kasnijih natjecanja potvrdili su navode iz teksta, pogotovo s obzirom na nestrucnost  izbornika Cervara. Kako su kamere i mikrofoni pratili svaki time-out, moglo se cuti što Cervar govori igracima te se dokazalo da sami igraci odreduju taktiku.