Kemp

Košarkaške dvorane morale su biti puno više od - košarkaške dvorane. Svojevrsni potrošački hramovi, s tisućama kvadratnih metara poslovnih prostora, trgovina, suvenirnica i štandova s hranom i pićem u kojima bi se usput pogledala i košarkaška utakmica. To je bio dodatni prihod i Ligi i klubovima. Seattle je imao najbolje i najvjernije navijače u SAD-u, ali oni nisu imali gdje potrošiti svoj novac.


nažalost ovo je bit svega....Novac sve diktira i nažalost iz godine u godinu njegova moć raste

Inače,odličan članak 

Mario, samo naprijed sa takvim tekstovima :)

vratit će se SuperSonicsi prije ili kasnije :)

nemojmo zaboraviti detlefa schrempfa.

E ovo se trazi na sportnetu, ovakvi tekstovi. Prije je toga bilo puno vise a sada na kapaljku, nazalost. Samo nastavi s pisanjem!!!

U Americi sport se show biznis i to je svima jasno... Spominjati navijače mi je isto blesavo, jer ne znam kako imati neke emocije prema klubu iz svog grada, kad znaš da taj klub može svaki čas otići negdje drugdje... Čak ih i ne treba zvati klubovi, američka riječ franšize puno više odgovara tome što su ono...

Ekipe bez svojih omladinskih pogona, igrača koje su oni stvorili i sl. A igrači su robovi, ne mogu birati gdje žele igrati, nego moraju ići u neku pripizidnu koja ih odabere na draftu i biti spremni na to da mogu biti trejdani i 42 puta u jednoj sezoni, bez da imaju ikakav utjecaj na to.

Svaka čast svim navijačima Sonicsa, ali jebeš ti to, meni to nije to i ja ne znam otkud neki navijači uopće imaju emocije prema nekoj ekipi. U Americi je otići na sportski susret kao u kinu, ideš se zabaviti gledajući nešto, uz podosta reklama i puno ljudi oko tebe

Svaka čast, ovakve kolumne su bile trademark Sportneta.