Prije svega mi nije jasno toliko hvalisanje Milana Badelja i njegovo stalno guranje u reprezentaciju i velike europske klubove. Tom dečku se ne može osporiti njegova ideja i vrlo dobar udarac iz dalje kojim se nerijetko upisuje među strijelce. Međutim, njegova nonšalancija i veliki broj olako izgubljenih lopti i pogrešnih dodavanja u sredini ga bitno diskreditiraju. OK, u HNL-u možda pogrešno dodavanje u sredini terena prilikom izlaska vlastite momčadi ne znači puno, ali u Europi se takva greška odmah kažnjava. Svatko tko ima vremena, neka si pogleda malo Dinamove utakmice u Europi pa će vidjeti koliko je Badelj situacija 'zakuhao' svojoj obrani. Dečko ima talent i ima potencijal, ali njegova neodgovornost u igri je preveliki uteg. Dapače, mislim da bi preko njega Hajduk mogao napraviti puno problema Dinamu.
No, problem Hajduka je, kao što je i Bernard primjetio, njihova osovina u sredini terena. Andrić i Skoko su aspolutno nepotrebni u ovakvoj ligi i u ovakvom nogometu. Zapravo su bili kao tandem nepotrebni i prije, ali su tada barem imali kapacitet trčanja. Još dok Andrić uspijeva koliko toliko pratiti tempo ovih mlađih, Skoko je tu izgubljen. Njegova trka nije ništa bolja od one Cernatove ili Ibričićeve.
Jedino u Hajduku postoji stalni strah od neuspjeha i svi se treneri osiguravaju hrpom zadnjih veznih i radnih igrača. Ako Ibričić u reprezentaciji BIH-a može odigrati desnog veznog s trkom od gola do gola, ne vidim zašto u HNL-u ne bi trkački mogao odraditi poziciju srednjeg veznog. A, Hajduk s Ibričićem i Cernatom u sredini, na poziciji srednjih veznih lakoćom osvajao bodove protiv ekipa koje se stanu u bunker.
Imam dojam da se Hajduk već godinama priprema za utakmice protiv Dinama i onu jednu-dvije europsku, kada treniraju agresivnost i disciplinu.
Poklepoviću, a i budućim trenerima, mora biti jasno da Sharbini, Cernat i Ibričić ne primaju 'milijune' u HNL-u zato što mogu više trčati. Za trčanje se plati Ljubičić malo solidnijim ugovorom. Ranije spomenuti tercet je plaćen da potezom rješava utakmice. Da izgubljenim i tromim stoperima, kakvih je u našoj ligi puno, gura lopte iza leđa i stvara zicere svojim napadačima. Od igrača koje se plati, očekuje se potez. Hönes je davno kazao: "Kupite mi napadača i broj 10, stopera mogu isklesati od komada drveta". U Hajduku su pak godinama igru pazirali na stoperima (Živković, Vejić) ili na zadnjim veznima (Andrić, Skoko), umjesto da su slobodu i ovlasti dali napadačima.
Upravo ono što je Dinamo radio. Dali su Modriću, Da Silvi i sličnima da se igraju na ovim našim livadama i oni su pokazivali veliku dominaciju. Ljudi su imali osjećaj da se radi o svemircima. A, iskreno...ne vjerujem da je Da Silva bolji igrač od Kalinića ili da je Modrić veći talent od Sharbinija. Sitnice su te koje dijele igrače od prosječnih do onih velikih. A, te sitnice često ovise o trenerima i spletu okolnosti, a ne o samim igračima.