Navijam za Dinamo otkad znam za sebe. Gledao sam i ovu utakmicu – doma, bilo mi je drago zbog pobjede, zbog Badelja, zbog sportske strane cijele priče. Po mom mišljenju, problem oko Dinama je ovaj. Mamić je lopov. To što nije osuđen ne znači da nije kriv. Fore o neovisnosti pravosuđa mogu pušit mala djeca, pogotovo ovdje u Hrvatskoj. Kakav je Mamić karakter čak i nije toliko bitno. Ali su, recimo, super fore: „Ja volim HDZ! Ja volim SDP! Ja mrzim Jugu! Ja volim Jugu!“ Sve to samo zbog – love. Svi koji govore da im je Mamić super govore to samo zbog jedne stvari – love. Ako huligani rade sranja po tribinama, tu je policija, pa nek to riješi. Problem je što policija neće i ne može riješit Mamića i „Mamiće“. „O tempora! O mores!“, kolega Pacak. „Da, da, ali vi bi samo trebali pljeskati igračima na dobrim potezima, iako vas Mamić i ekipa rade majmunima. Da, da, vi bi samo trebali raditi za crkavicu (kunu po satu?) i gutati govna, iako se direktor kurči s novom jathom. Da, da, vi bi samo trebali uredno plaćati kredite, iako vas banke legalno pljačkaju.“ Itd, itd. Nema veze za sportom? Moguće. Samo želim reći, ako smo došli do toga da je jedino i prvenstveno mjerilo uspješnosti na ovom svijetu – lova, ako se sve i svi mogu prodati... E onda, dragi kolega Pacak, svijet kojeg ti želiš i svijet koji je oko nas, nisu ista stvar. Pa se onda, molim te, nemoj čudit publici koja „čudno brije“, samo zato jer je izgubljena u svijetu u kojem je lova – Bog.
I da, ako mi netko može objasnit, kakve veze imaju huligani s lošom organizacijom prodaje ulaznica?