Komentari na tekst: Karakter i zajedništvo za ponos
EdWood je napisao/la:
Bilićev skor protiv ozbiljnih reprezentacija u kvalifikacijama:2 teška debakla protiv Engleza, na vrlo sličan način (razvališe nas sa krila). Dva puta biti tako namagarčen dovodi u pitanje ne samo trenersku kvalitetu nego i toliko puta isticanu Bilićevu inteligenciju.
Dva remija sa Ukrajincima, za koje je Bilić stalno tvrdio da su lošiji od nas. Na terenu su pokazali da nisu, već da su bolji (jer su skupili više bodova- sve jasno).
Kukavički remi protiv Grka kući , gdje je najžalosnije što je Bilić u toj utakmici išao na bod, tako pripremio momćad i dao to do znanja i javnosti. Meni možda i najmučniji trenuci Bilićevog izbornikovanja.
Uz to, u kvalifikacijama za EP 08, osim dvije velike pobjede protiv Engleza, dvaput smo remizirali sa Rusima, za koje Bilić opet tvrdi da su lošiji od nas, ali ih ne može niti pobjediti pa čak im niti zabiti gol u 180 min.
Ovo su činjenice, koje Pacak uz najbolju volju ne može uljepšati.
Bilić ima 2 pobjede iz 9 utakmica protiv respektabilnih repki u kvalifikacijama.
Jel bi mu se zbog toga trebao diviti??
Vidi cijeli citat
Bravo Pacak, ovaj EdWood :)
Otkad sam se priključio sportnetu, što pasivno (kao čitatelj), što aktivno kao komentator, dakle nekih 4 godine, ne prestajem se zgražati kakva skupina ljudi sačinjava jezgru ovog foruma. Najprije sam mislio da je riječ o ljudima kojima je pun kufer kretenskih komentara na indexu, vrijeđanja anonimusa i nemogućnosti izražavanja povrh nakupine svokojakih nedo.....ih komentatora na većini ostalih portala, zapravo sam se tomu i nadao, ali, čitajući kolumne ovog dečka, shvaćam da je riječ o neviđenoj grupaciji klimavaca, poltrona, i ljudi bez vlastitog mišljenja.
Prije nego pročitaju članak, za svaki slučaj napišu : ''bravo Pacak''. A Pacak vječito isto gusla. Poslat ću mu sabrana djela Filipa Višnjića, mora da mu je matori guslar jedan od većih uzora. ''Publiko'' - dijeli Packe Pacak - ''sram te bilo Publiko! Kako te samo nije sram, Publiko, primjetiti da nešto ne valja!'' Potom, vječito slijede salve nezadovoljstva ponašanjem publike, te mi smo vječito nezadovoljni, ta smo kao narod u banani, nitko nam ne valja, bla, bla, bla...
Pacak, dragi mladiću, mi smo Hrvati, pomiri se s tim. Prgavi smo, jalni, tvrdoglavi, prevrtljivi kad je sport u pitanju, cijenimo samo vrhunske rezultate, ne priznajemo prosjek, uvijek mislimo da smo bolji nego jesmo, ZATO DO VRAGA I JESMO NEKOG VRAGA NAPRAVILI U VRHUNSKIM SPORTOVIMA!!!
Ako želiš ne talasat, predlažem ti da odseliš u Austriju, Češku ili Slovačku, osim što se tamo bolje živi (da, čak i Slovačkoj), tamo ti nema našeg nezadovoljstva nedostatkom rezultata, pa tako možeš doma izgubi izlučnu utakmicu od nekih pikzibnera 0:4, i nikom ništa.
Zato mi je mučno kad vidim sva ta opravdavanja, te mi 10. ( a igre nigdje), te izgubili 3 od 21 utakmice (izgubili bitne, a dobijali apsolutno nebitne i prijateljske, zahvaljujući čemu i jesmo 10. na toj ljestvici), te prvi smo u skupini (uvjerljivo najlakša od svih), it, itd.
Pitanje za Packa, i slijedeće klimavce : kojeg novog igrača smo dobili od 2008., a da je doprinjeo boljitku igre, ako ne računamo Mandžukića koji se i tad nametao? Strinića? Jurića? Koji mladi igrač je dobio priliku u kontinuitetu? Zašto Srna 3 godine igra kriminalno, ali se nit ne pomišlja tražit alternaciju, osim kad gazda Mamić naredi - to je Vrsaljko? Zašto je Njemačka, od kojeg smo evidentno bolji bili 2008. napredovala koracima od 7 milja, a mi smo 7 milja lošiji nego prije 3 godine? Gdje je nestao čovjek?
Mogao bih do sutra, ali neću tupit.
Slijedeći put ću samo navratiti napisati ''Bravo Pacak!''
Bravo, Pacak.
"Ne, to nije ok. Floskula "Hrvatska ne igra dobro već tri godine" toliko je puta ponavljana da se već uzima zdravo za gotovo, a nije istinita. Da, Hrvatska ne igra kao Španjolska, Nizozemska i Njemačka (redom, prva, druga i treća reprezentacija SP-a 2010.), reprezentacije u kojima bi rijetko koji hrvatski nogometaš pronašao mjesto."
Ovo je podmetanje svima koji se usude kritizirati repku. Ne uspoređujemo se mi sa Španjolskom, Njemačkom i sl. nego sa Hrvatskom od prije 3 godine. A tu smo lošiji, to može priznati svako tko se objektivno osvrne na prošla razdoblja ovih igrača i ove reprezentacije.
Nikakvog razloga nema da budemo lošiji: izbornik je skupio dovoljno iskustva, igrači su u najjačim ligama, igraju jake utakmice svaka tri dana, u najboljim su igračkim godinama. I igraju SPORO i na mahove.
Nisam pobornik zvižduka, kućni odgoj mi ne dozvoljava vrijeđanje drugih, nisam stručan da bi nekome vikao ODLAZI ili DOLAZI, ali i tim igračima i tom treneru (koji je moj životni idol zbog bliskih godina) treba običan narod dati do znanja da to što igraju nije dovoljno dobro, ili je loše (ovisno kako se tko od nas izražava).
Zbog čega bi jedan Niko Kovač imao pravo izraziti svoje nezadovoljstvo igrom reprezentacije, a gledatelji na stadionu ne? Jesmo li mi koji gledamo tekme blentavi ili slijepi? Neka nam se ubuduće podijele bijele maramice na ulasku u stadion, pa ako igraju loše mi ćemo im mahati, a ako su dobri brisat ćemo nos s maramicama.
Nismo mi ni toliko dobri,a niti toliko loši da bi se zviždalo u 17. min.jednostavno bi trebali malo spustiti loptu na zemlju i pogledati činjenice.trenutno smo prvi u skupini i vjerujem da ćemo ostati jer Grčka zna igrati na remi,al ovog puta im treba pobjeda što nama odgovara jer će biti više prostora što bi naši objektivno jači individualci tipa Kranjčar,Modrić morali iskoristiti.Što se tiče Bilića nisam uvjeren da je top trener,al da ima vremena za učiti,ima,za razliku od npr. Vrankovića on bar pokušava promijeniti nešto kad ne ide.Vukojević je bio najslabiji,nije ga išlo,vjerovao je u Eduarda i Dujmovića i pogodio,da nije vjerojatno bi danas bio bivši,al ipak vjerovao je,jer svaki trener otprilike zna na koga se može osloniti i pružiti povjerenje,svaki trener ima par igrača kojima neizmjerno vjeruje.Mnogi kažu trebao je zvati Lakića,Petrića ovog,onog,al on je izabrao ove i u njih vjerovao (možda Lakić i Petrić budu glavni igrači kad dođe neki drugi trener koji će vjerovati baš njima).A što se tiče posjete na Maksimiru,možda,al samo možda treba tražiti u činjenici da je Dinamo u Ligi prvaka i dosta ljudi je izdvojilo dosta veliki novac za naše prilike za ulaznice,uvjeren sam da nije tako da bi na stadionu bilo koja tisuća više.u kontinentalnom dijelu većina ljudi, bar mislim ,navija za Dinamo,a u ova teška vremena teško je natankati,platiti ulaznice,piće da bi se u tako kratkom vremenu potezalo iz Gradiške,Koprivnice,Požege,Osijeka,Županje na utakmice,ispravite me ako griješim
Pacak, po mom si mišljenju daleko najbolji sportski novinar u RH (tebi uz bok ide još nekoliko tvojih kolega sa Sportneta) i većina napisanog stoji ali mislim da pretjeruješ u hvalospjevima. Činjenica je i ovo; od pobjede protiv Njemačke na Euru nismo pobjedili niti jednog velikog protivnika (Turska, Engleska, Ukrajina, Grčka), niti se plasirali na SP i to je činjenica. Isto tako je činjenica da u reprezentaciji igraju ili su igrali neki igrači koji svojom kvalitetom ne mogu igrat u Lučkom (J. Buljat, golman Tomić?!?!), forsiraju se igrači i više nego sumnjivih kvaliteta (Strinić, Kalinić) kada postoje bolji i kvalitetniji. Pranjića se žrtvuje, Petrića (koji je prof. nogometa za Kalinića) ne poziva,Kalinića se pretpostavlja Eduardu(!?), sustavno se šikanirao Badelj, Kelava, i dalje se šikanira Dario Krešić,po mnogima najbolji goman grčke lige i sigurno kvalitetniji od Subašića, a vjerojatno i Pletikose (koji je u zadnjih 5 godina odigrao manje utakmica od Andersona Coste u Dinamu). Runje nema klub i odmah je ispao iz kruga repke, Plete je bio 2.golman Spartaka i 3. Spursa pa je i dalje bio reprezentativac. Puno je nelogičnosti, osobnih interesa, a malo kvalitetnih predstava i velikih pobjeda. To je činjenično stanje. Isto tako je činjenica da nije sve ni približno loše, ni crno. Da smo na dobrom putu za Euro, da momčad i izbornik trebaju punu podršku..ipak, članak je subjektivan jer gotovo da nema kritičkog osvrta na Bilića, a svakako ga je zaslužio (kao i čestitke za sve dobro). Niti smo danas najbolji na svijetu, niti smo prije nekoliko dana bili najgori. Treba bit realan i sa kritikama i pohvalama. Hvala i pozdrav.
lucidinho je napisao/la:
Novinari imaju vrlo odgovoran posao - kreiranje javnog mijenja. I kao takvog posla, neki novinari nisu niti svjesni što čine u svojim kolumnama. Međutim, iz svega toga trebamo naučiti izlaziti hladnih glava i raspoznavati činjenice od običnog baljezgarenja. Lako je danas reći: ''Bilić je legenda'',ali istu tu rečenicu jučer se ne bi puno isto usudilo izgovoriti. Zašto? Jer se stvorila atmosfera očaja i depresije u hrvatskoj reprezentaciji. Sve to kreće nekako sa pobjedom Ukrajine nad Engleskom (koja je po meni još uvijek jako diskutabilna) i gaženjem uspomena na 2:3 na Wembleyu sa hladnim porazom od 5:1,a osveta,ona se servira hladna. Nekako tada se počeo stvarati negativan kult oko reprezentacije zbog rezultata,zbog žali za neodlaskom na SP,a ljudi kao masa su povodljivi,malo im treba. I tako je i bilo, osobno meni, koji sam veći dio života naviknut na iščekivanje utakmica naše momčadi na velikim natjecanjima, od javljanja iz kampa do posljednih 90+ minuta, bilo je to čudno iskustvo. Ljetna vrućina,žega, poluprazan grad oko 15h, sjedim mokar i umoran od vrućine u lokalnom kafu direktno ispod klime i na tv-u gledam patnju Grčke i Koreje, dvije momčadi od kojih smo u tom trenutku bili puno bolja momčad, ali nismo tamo. Tada sam shvatio da smo ranjivi, koliko god nas išlo na velikim natjecanjima, koliko god se ljutili na suce, igrače, trenere mi ipak nismo tamo. I ljudima je to nedostajalo, stalno su uspoređivali eventualni upsjeh naših u JAR-u. Ali, ponavljam mi ipak nismo bili tamo. Većina dobrih ljudi okrenula je novu stranicu sačekala koji mjesec i došla je službena pobjeda protiv Latvije, nesretna nula protiv Grčke zatim rutinska pobjeda protiv Malte, i sve je izgledalo opet dobro - prvi smo i idemo u tamo neku Gruziju po tri boda. Upravo to u glavama navijača i igrača i jest bio poraz. Prvenstveno poraz morala,zatim onaj rezultatski,ali to je bio poraz koji nam je trebao. Neki će reći zašto nam je trebao? Jer je ogolio naše mane i nedostatke, natjerao nas je da se suočimo sa onim što istinski jesmo i gdje su nam granice. Ipak smo mi ranjivi kao i svi, neki više neki manje,ali to smo mi ispod kože i sa tim se suočavamo htjeli ili ne. Taj famozni poraz je bio bolan, ponajprije Biliću kad su ga pogrdno nazivali Izgubišvili, igračima,navijačima i bio je idealan trenutak da SP i ove kvalifikacije pojedinci zaviju u crno,ali natjerao nas je da igramo kad nam gori pod petama i da cijenimo rezultat, da se ne bojimo sebe kao protiv Ukrajine ili svoje sjene kao protiv Engleza i da postanemo reprezentacija ako želimo vidjeti barem Lviv ili Wroclaw.
I ipak je bio pozitivan šok, danas smo prvi na ljestvici, nismo u 100% formi,ali tko kaže da moramo i biti. Na natjecanjima nema pravila, pustimo na stranu Nijemce i Španjolce, loš tajming te baca iz natjecanja, jedan promašen jedanaesterac ti oduzima naslov prvaka, na velikim natjecanjima nema reda, red događanja tamo ne postoji, postoji samo rad i sreća, kad se to poklopi imaš momčad za velike stvari. Mi smo imali rad, red 2008.,ali nismo imali sreću,a ona nam je trebala kad je bilo najbitnije. Velika imena ne znače veliku igru i nitko od nas, a to mi vjerujte na riječ,ne bi htio biti u koži Lionela Messija kad sleti u Argentinu i kad osjeća da nešto duguje toj zemlji,da svi to očekuju od njega,a on im to nešto ne može pružiti i kada te 80% nacije smjesti na klupu umjesto na teren mislim da u tom trenutku nije lako. Igrač čini razliku,ali ne čini je bez momčadi. Momčad je ona koja iznjedri pojedinca, momčad je ona koja donosi naslove, pojedinci su prošlost. I zato danas Njemačka drži Klosea i Podolskog u momčadi jer Low Njemačku tretira kao klub,a ne kao koloniju stranaca, izlog za prodaju kao što tu grešku danas čine velikani poput Brazila i Argentine. Mislim da možemo imati kompaktnu momčad,a onda je sve moguće, Urugvaj je za to najsvježiji primjer i formula kako se dolazi do naslova, spojem kompaktnosti i sreće te podrškom srcem iz domovine kako na terenu tako još ponajviše i izvan njega. Urugvaj je dobra usporedba? Mi nikada nećemo biti Brazil sa 5 svjetskih naslova, nikada nećemo biti Njemačka sa nekoliko milijuna registriranih nogometaša, uvijek ćemo bit mala zemlja sa svojim svakodnevnim problemima,ali sa ponosnim i velikim srcem bez straha. Veliki nemaju straha jer su veliki,ali se više od svega boje hrabrosti malenih.
Sada tek dolazi pravi posao, posao na kojem će se naši momaci pokazati da li su dorasli zvati se predstavnicima svoje zemlje. Sada ćemo vidjeti da li će uspjeti izvući barem bod u paklu Pireja, na jednom od najgorih gostovanja u Europi kada domaćin, bivši europski prvak, ide na sve ili ništa i kada će ponesen i ohrabren domaćim medijima tražiti naše glave,a pitam se hoće li nama ova prepucavanja da li smo dobri ili loši pomoći u toj utakmici,hoće li naša nacionalna sumnja motivirati momke za ta važna 3 boda - ili pak ćemo ponosno reći: ''Momci, stisnite zube jer znamo da to možete'' pa znajući da smo napravili sve dobro što je u našoj moći vjerovati u uspjeh,a osobno kao i većina mislim da to možemo. Stoga,vi novinari, imate tu dužnost koju sam naveo u prvoj rečenici, dužnost da u ljudskim srcima probudite zaspalu vjeru i ponovno usmjerite naša srca ka reprezentaciji,mjestu gdje i pripadaju.
...i kako god ova priča 7. listopada završi,i kakvi god se vratili iz grčkog pakla, ne sumnjam da će svi iz prvog i drugog pota tamo 3. prosinca na svečanosti u UEFI u sebi tiho zavapiti: ''Uh,samo ne ta Hrvatska..''
Vidi cijeli citat
Svaka cast na ovome!
O samoj igri bi se dalo raspravljati, no to nekom drugom prilikom.
REALNO Hrvatska se ne može uspoređivati po igračima sa Njemačkom, Španjolskom, Nizozemskom. To ne znači da mi njih ne možemo pobijediti jer ipak je nogomet igra u kojoj igra 11 protiv 11 i ovisi o SVIM igračima koji igraju. Ali isto tako kako mi možemo pobijediti njih i slabije reprezentacije mogu pobijediti nas. To su činjenice koje vrijede za sve ekipe na ovom svijetu. Zašto Armenija može dobiti Slovačku 4-0, ili Crna Gora igrati 0-0 sa Englezima, Kazahstan dobije Srbiju, ili Schamrock Partizana (svima su nam draga ovakva iznenađenja kad slabiji dobije jačega) a jedino Hrvatska NIKAD ne smije izgubiti od slabijega - čak ako i dobije a ne igra dobro opet ne valjamo ništa. Sjećam se kad sam bio klinac kad je Brazil osvojio SP 1994 u USA, u Brazilu nezadovoljstvo jer su igrali loše, a mi ovdje se čudimo kako mogu biti nezadovoljni a osvojili SP. Slažem se nismo mi osvojili SP, ali nismo ni Brazil tada.
Po meni nije teško biti general poslije bitke i reći jednostavno da nešto nije dobro (pa najbolje da mijenjamo izbornika). Treba biti toliko mudar i znati ZAŠTO nije dobro i KAKO može biti bolje. Činjenica je da uloga izbornika je upravo ono kako se zove (Izbornik-onaj koji BIRA igrače kojima raspolaže i u par treninga prije utakmice pokuša napraviti najbolje što može). Savez i klubovi su ti koji STVARAJU igrače.
Po meni najveći "problem" nakon Turske je taj što je tada otišao Niko Kovač, odnosno što nemamo ni blizu takvog igrača na raspolaganju. Zadnji vezni je ključan igrač u svakoj ekipi - od njega polaze svi napadi i o njemu ovisi obrana. Nažalost Vukojević može odraditi defenzivni dio, ali ofenzivno je upravo on taj zbog kojeg igramo sporo i uzrok sporog protoka lopte. Jednostavno nalazi se na poziciji na kojoj oćeš nećeš gotovo u svakom napadu lopta u jednom trenutku mora doći do njega, a on jednostavno nema kapacitet brzog odigravanja, već obično primi loptu, pogleda i uglavnom odigra u nazad, pa opet jovo-nanovo. E sad ključno pitanje je da li mi imamo boljeg? Možda Badelj uskoro? Sa Dujmovićem je to puno bolje po meni (njegovim ulaskom i protiv Gruzije i protiv Izraela počeli smo igrati bolje) protiv "slabijih protivnika", odnosno protiv onih protivnika gdje mi kontroliramo igru kroz posjed lopte, a protiv jačih protivnika gdje po logici stvari bi se trebali orijentirati na brze kontre važan je igrač koji je u stanju prekinuti protivnički napad i kroz brzo iznošenje lopte doći do prilika to može odigrati Vukojević.
Po meni nije teško biti general poslije bitke i reći jednostavno da nešto nije dobro (pa najbolje da mijenjamo izbornika). Treba biti toliko mudar i znati ZAŠTO nije dobro i KAKO može biti bolje. Činjenica je da uloga izbornika je upravo ono kako se zove (Izbornik-onaj koji BIRA igrače kojima raspolaže i u par treninga prije utakmice pokuša napraviti najbolje što može). Savez i klubovi su ti koji STVARAJU igrače.
Po meni najveći "problem" nakon Turske je taj što je tada otišao Niko Kovač, odnosno što nemamo ni blizu takvog igrača na raspolaganju. Zadnji vezni je ključan igrač u svakoj ekipi - od njega polaze svi napadi i o njemu ovisi obrana. Nažalost Vukojević može odraditi defenzivni dio, ali ofenzivno je upravo on taj zbog kojeg igramo sporo i uzrok sporog protoka lopte. Jednostavno nalazi se na poziciji na kojoj oćeš nećeš gotovo u svakom napadu lopta u jednom trenutku mora doći do njega, a on jednostavno nema kapacitet brzog odigravanja, već obično primi loptu, pogleda i uglavnom odigra u nazad, pa opet jovo-nanovo. E sad ključno pitanje je da li mi imamo boljeg? Možda Badelj uskoro? Sa Dujmovićem je to puno bolje po meni (njegovim ulaskom i protiv Gruzije i protiv Izraela počeli smo igrati bolje) protiv "slabijih protivnika", odnosno protiv onih protivnika gdje mi kontroliramo igru kroz posjed lopte, a protiv jačih protivnika gdje po logici stvari bi se trebali orijentirati na brze kontre važan je igrač koji je u stanju prekinuti protivnički napad i kroz brzo iznošenje lopte doći do prilika to može odigrati Vukojević.
[uredio johny27 - 08. rujna 2011. u 20:29]
Možete vi srati što neki pišu Bravo Pacak, ali to je upravo ono šta se mora napisati, jer je članak odličan i vjerno oslikava sve oko reprezentacije. Stvarno mi nisu jasdni ti naši ljudi. Prvi smo u skupini, dobili smo Izrael, osigurali drugo mjesto 2 kola do kraja (sa odličnim šansama da budemo prvi i sa dobrim šansama da budemo najbolji drugi ako izgubimo u Grčkoj), a mi smo nezadovoljni? Ajde napišite koji bi navijači trebali biti zadovoljni svojom repkom? Nemojte mi samo spominjati Nizozemce, Švabe i Španjolce. Jer mi smo drugi svijet. Talijani jedva pobjeđuju kao i uvijek, Srbi se muče sa najlošijim reprezentacijama, Česi propadaju, SLovaci se blamiraju, Irci ne mogu naprijed ni nazad, Portugalci i Francuzi stalno vise...
A da usporedimo malo ovu repku sa onom iz 2008.? Sa Estonijom smo igrali 2:0 i 1:0. I igrali smo dosta slabo u obje tekme. Makedoniju smo jedva dobili doma u 87. minuti nakon 0:1, a tamo smo izgubili. Sa Rusima smo igrali dva puta 0:0, Izrael smo dobili teško, 4:3 i 1:0. Ali onda je sve bilo dobro jer smo dobili Englesku. Da je recimo Eduardo zabio u zadnjoj minuti protiv Grčke, a da nije zabio Makedoniji ili Izraelu za EP 2008, šta bi onda bilo? Da je ušla jedna stativa Modrića protiv Ukrajine, a da nije ušla ova u utorak, šta onda? To su shvatite detalji koji odlučuju utakmice, a i puno više od toga. Nekad ti se poklopi i ako igraš lošije, a nekad možeš biti puno bolji ali te neće (Ukrajina). Ali sigurno ti detalji nisu razlog da se naše igrače i izbornika toliko pljuje i omalovažava. Jedno pitanje: Šta biste vi pljuvači radije: da meljemo protivnika i igramo bolje ali da završi X (Rusija, Ukrajina) ili da igramo slabo više od pola utakmice, a na kraju pobjedimo? (Izrael, Gruzija, Makedonija)
Znam šta bi vi: da igramo, meljemo, ubijamo, razbijamo, da je u dvadesetoj minuti minimalno 2:0 bez obzira s kim igramo, da utakmice dobivamo po 4 razlike, i ne daj bože da dobijemo gol, i da svako veliko natjecanje osiguramo bar 3 kola do kraja? E pa i ja bi to htio, stvarno. Ali to se neće desiti, jer to nije realno. Ako to želite, onda počnite navijati za Nizozemsku i Španjolsku. Hm, kad razmislim, vjerojatno bi vam onda Nizozemci bili seronje i luzeri jer su izgubili 3 finala SP-a, a Španjolci bi bili već odavno zaboravljeni i ispljuvani jer nikad nisu došli dalje od četvrtfinala...
A da usporedimo malo ovu repku sa onom iz 2008.? Sa Estonijom smo igrali 2:0 i 1:0. I igrali smo dosta slabo u obje tekme. Makedoniju smo jedva dobili doma u 87. minuti nakon 0:1, a tamo smo izgubili. Sa Rusima smo igrali dva puta 0:0, Izrael smo dobili teško, 4:3 i 1:0. Ali onda je sve bilo dobro jer smo dobili Englesku. Da je recimo Eduardo zabio u zadnjoj minuti protiv Grčke, a da nije zabio Makedoniji ili Izraelu za EP 2008, šta bi onda bilo? Da je ušla jedna stativa Modrića protiv Ukrajine, a da nije ušla ova u utorak, šta onda? To su shvatite detalji koji odlučuju utakmice, a i puno više od toga. Nekad ti se poklopi i ako igraš lošije, a nekad možeš biti puno bolji ali te neće (Ukrajina). Ali sigurno ti detalji nisu razlog da se naše igrače i izbornika toliko pljuje i omalovažava. Jedno pitanje: Šta biste vi pljuvači radije: da meljemo protivnika i igramo bolje ali da završi X (Rusija, Ukrajina) ili da igramo slabo više od pola utakmice, a na kraju pobjedimo? (Izrael, Gruzija, Makedonija)
Znam šta bi vi: da igramo, meljemo, ubijamo, razbijamo, da je u dvadesetoj minuti minimalno 2:0 bez obzira s kim igramo, da utakmice dobivamo po 4 razlike, i ne daj bože da dobijemo gol, i da svako veliko natjecanje osiguramo bar 3 kola do kraja? E pa i ja bi to htio, stvarno. Ali to se neće desiti, jer to nije realno. Ako to želite, onda počnite navijati za Nizozemsku i Španjolsku. Hm, kad razmislim, vjerojatno bi vam onda Nizozemci bili seronje i luzeri jer su izgubili 3 finala SP-a, a Španjolci bi bili već odavno zaboravljeni i ispljuvani jer nikad nisu došli dalje od četvrtfinala...
Puno protivnika Bilića, puno njih za....
Osobno bi stvar sveo na samo jednu riječ. Agresivnost !
Samo to nama fali. Nakon rata kada smo igrali srcem za Hrvatsku, toga je bilo na pretek i zato smo pobjeđivali i jače reprezentacije (poimenično) od naše.
Ta riječ je ključ uspjeha Gruzije protiv nas Tbilisiu. Oni su igrali srcem za svoju zemlju...A neosporno je da su igrački puno lošiji od nas...
Osobno da igra Karlovac reperezntativne utakmice (bez ikakve sad potcijenjenoti ekipe Karlovca), ali da igraju srcem i trče na svaku loptu ne bi im ništa zamjerio....
I ne možeš masu prevariti...Ako ona vidi da toga nema fućkat će već u 10 minuti...
BTW, Dinamo je svoje protivnike '82 slamao upravo tom željom i agresivnošću u prvih 20 minuta utakmice...
Osobno bi stvar sveo na samo jednu riječ. Agresivnost !
Samo to nama fali. Nakon rata kada smo igrali srcem za Hrvatsku, toga je bilo na pretek i zato smo pobjeđivali i jače reprezentacije (poimenično) od naše.
Ta riječ je ključ uspjeha Gruzije protiv nas Tbilisiu. Oni su igrali srcem za svoju zemlju...A neosporno je da su igrački puno lošiji od nas...
Osobno da igra Karlovac reperezntativne utakmice (bez ikakve sad potcijenjenoti ekipe Karlovca), ali da igraju srcem i trče na svaku loptu ne bi im ništa zamjerio....
I ne možeš masu prevariti...Ako ona vidi da toga nema fućkat će već u 10 minuti...
BTW, Dinamo je svoje protivnike '82 slamao upravo tom željom i agresivnošću u prvih 20 minuta utakmice...
- Najnovije
- Najčitanije
Krasić nakon novog poraza: 'Treća četvrtina nam treba biti putokaz za dalje'
20 min•Košarka
Traži se novo mjesto odigravanja: Bešiktaš i Maccabi ipak se neće sastati u Istanbulu
50 min•Nogomet
Double-double Zupca u preokretu Clippersa nakon zaostatka od 26 poena
1 sat•Košarka
Sky Sport: Baturina je odbio ponudu Real Madrida, zanima ga Bundesliga
2 sata•Nogomet
Balotellijeve prve minute nakon povratka, gostujuće slavlje Genoe
2 sata•Nogomet
Zadrani nastavili s pobjedama, Šibenka zaustavila Kvarner
8 sati•Košarka
Zar je tako teško biti kao Pepe?
8 sati•Fanatik
Jakiroviću ne nedostaje ponuda: 'Tražila su me četiri kluba, ali nisam htio uskakati usred sezone'
11 sati•Nogomet
Sky Sport: Baturina je odbio ponudu Real Madrida, zanima ga Bundesliga
2 sata•Nogomet
Super7 by SuperSport: Novo kolo i novi uvećani jackpot u visini od 14.800 eura
11 sati•Nogomet
U Serie A se danas međusobno sastaju dvije momčadi koje nisu pobijedile od kolovoza
21 sat•Nogomet
Dinamu u Bratislavi sudi Englez, zbog njegove odluke na Euru Uefa je mijenjala pravila
22 sata•Nogomet
Bjelica: 'Imamo još pet meč lopti, želimo uzeti tri boda, ali to ćemo htjeti i u zadnje četiri utakmice'
14 sati•Nogomet
Majstori remija gostuju kod Celte koja traži povratak na pobjedničke staze
18 sati•Nogomet
Balotellijeve prve minute nakon povratka, gostujuće slavlje Genoe
2 sata•Nogomet