Bronca u Srbiji je velika stvar za naš rukomet jer smo sa ovim natjecanjem dobili više pluseva nego minusa. Goluža definitivno sazrijeva u trenera/izbornika. Niko nije ni očekiva od njega u Švedskoj zlato, ali isto tako i peto misto je bilo ispod razine pa su svi odasuli paljbu na njega. Za neke stvari u sportu (ka i u životu) jednostavno triba vrimena, iskustva i strpljenja da bi sile na misto. Ni ja nisam zna svoj posao radit čim sam izaša iz škole, nego mi je tribalo par godina da se usavršim i dokažem se kolegama i šefu. I svakim danom učim sve više.
Druga bitna stvar je šta smo dobili Francuze i riješili se kompleksa "francuske nepobjedivosti". Istina, ni oni nisu bili pravi, zapravo su bili debelo ispod svih očekivanja, ali to niti malo ne umanjuje našu pobjedu u utakmici koja je bila biti ili ne biti.
Treće, obranu smo kroz cilo prvenstvo igrali na visokoj razini, a dva loša poluvremena u dvi utakmice ne mogu pokvarit opći dojam obrambene igre.
Četvrto, jako me raduje igra protiv Španjolaca u utakmici za treće misto, kad su se digli iz ponora nakon psihički teškog poraza i pokazali volju i karakter. Nikad te dvi stvari kod naših rukometaša nisu bile upitne, ali u toj utakmici su stvarno pokazali kako se pravi sportaši odnose prema sportu, navijačima, treneru a na kraju krajeva i prema sebi samima.