Razumljivo je da su se dečki krenuli veselit, jer cijelu tekmu su stizali (mislim da sam jučer u dvorani jedno 50 puta čuo riječ 'izjednačenje'). Je li sudac trebao ovo ili ono, nebitno je. Vjerojatno ni sudac nije vjerovao da ovo može ući, jbg, pa je samo htio da se to što prije odigra i 'đenja. A naši dečki sigurno više nikad neće slaviti pobjedu prije nego što skoče u blokadu zadnjeg protivničkog šuta.
Nadajmo se da je ovo napokon kraj hrvatske 'pretplate' na šokantne poraze u zadnjoj sekundi:
- 1995. Đorđević (Hrvatska - Jugoslavija),
http://www.youtube.com/watch?v=30nJ-4sMaRY
- 1996. Jamchi (Maccabi - Cibona),
http://www.youtube.com/watch?v=XjDUt5DtFLg
- 2010. Kecman (Cibona - Partizan),
http://www.youtube.com/watch?v=S3jTqkpBqn8
Ne znam jesam li tu trebao ubrojati i onaj nogometni poraz u zadnji čas od Turske na Euru 2008., ali činjenica je da smo skloni opuštanju prije samog kraja. Nadam se da je Ciboninim dečkima ovo dovoljna pouka za ostatak karijere ;)
Na kraju, bravo Cibona! Kapa dolje publici u Areni koja je zdušno navijala od prve do zadnje sekunde. Sve je to sport. Porazi prolaze, priče ostaju ;)