Ajmo pojednostavit. Svugdje u svijetu se cijeni kad klub ima kulturu domaćih igrača. To nije šovinizam, uvijek vrijedi ekipu oplemeniti strancima, ali rijetko koji klub uspije kao legija stranaca.
Engleska je najbolji primjer, Liverpool je povećao broj Engleza, Arsenal također. Chelsea igra najbolje kad Lampard vuče konce, a Terry je u obrani. Nema to veze s patriotizmom već činjenicom da je strancu teško postati autoritativan, pogotovo u državi čiji jezik ne govori. Unitedu je baza također engleska. U Španjolskoj su većina nešpanjolskih igrača iz španjolskih kolonija. Pretpostavljati strance upitne kvalitete domaćem potencijalu je dugoročno loše.
Druga stvar leži u činjenici da Krama zapravo niti nije dobio priliku. Ako nekom daš pola sata ili jednu utakmicu i gledaš svaku pogrešku, kako da se taj dečko opusti. To je problem svih napadača. Pellegrini je to sa Džekom jednostavno riješio. Kad je rekao da je on prva opcija i da apsolutno vjeruje u njega i dao mu par tekmi lufta, evo ovaj zabija. Stvar je psihologije. A Dinamo je d.d. Nema tu psihologije, trenerskog rada, već samo unosan biznis by Mamić and bros.