predivna kolumna samohvale

meni je daleko najgora packa bila od prije par tjedana kad je ovaj navodni diplomirani ekonomist pokazao potpuno nepoznavanje temeljnih ekonomskih izvješća i njihovih stavki.Miješao je on tu dobit i gubitak tekuće godine sa dugovima odnosno obvezama, gubitak sa gubitkom iznad visine kapitala, obveze sa gubitkom iznad visine kapitala, bilance i rdg, računovodstvo profitnih i neprofitnih organizacija (klubova), privatne zajmove iz strane zemlje sa plaćanjem poreza matičnoj zemlji. Na kraju tih packi sam se rastužio i zaželio stupiti u kontakt s kojim bivšim profesorom da mu pošaljem članak pa nek se vidi.

Čestitam na 300 kolumni....to je već pozamašna brojka...za klasu ste iznad svih ostalih u hrvatskoj i samo tako nastavite a mi ćemo i dalje vas čitati, komentirati i kritizirati kao i obično...stvarno je trebalo doći do dna ove kolumne:-) to samo najhrabriji i najuporniji mogu:-)

   Packu da i dalje da piše barem još 3 x 300 koluma

Frajer napisao kolumnu o samom sebi, e svaka čast :) Ali neka, neki ljudi i zaslužuju biti tašti. Pacak se ipak zasluženo izdigao iznad blata koje nudi mediokritetnost našeg društva.

Uvijek zanimljiva kolumna za pročitati. A i zanimljivo je podsjetiti se svega napisanog. Pacak kao kolumnist je uvijek "svoj" i originalan u hrvatskom športskom novinarstvu (po meni, velika je razlika u pristupu pisanju o nekoj temi između Packa i bilo kojeg autora koji piše u novinama) i neka što više takvih novinara koji imaju respekt prema onome što pišu i dozu samokritičnosti prema onome što su napisali. 

od 300 komada uzeti bilo koju i u svakoj naći komentare na mjestu. to znači biti dosljedan. u objektivnosti, iskrenosti i stručnosti. bravo Tomo majstore! ti i Bernard ste mi bili kao ukazanje Gospe kad sam skužio da postoje novinari koji imaju više od jednog zdravog članka.

Kakva oda samom sebi, neviđeno :))

Svejedno, kolega Pacak, čestitam na broju 300, jer bilo čega napisati 300 je velika stvar, pogotovu kad vidiš da postoji određeni broj ljudi koji odobravaju tvoj rad i rado se vraćaju po još.

Ja, naravno, nisam neki fan tvog stila pisanja. Odveć cjepidlačiš i nerijetko svoje mišljenje stavljaš kao jedino ispravno, preopširan si, imaš konstantu potrebu nametati neka pravila ponašanja čitateljima, navijačima, napose kolegama novinarima (iako, tehnički, niste kolege), te ostavljaš dojam kako si stalno nešto ljut na (sportsko) ozračje koje vlada među ljudima. Iako te mogu ponekad razumjeti, osobito kad pročitam veleumne upise Dražena Krušelja zvanog ''vehemetno''.

Lijepo je pak, i za mene iznenađujuće, vidjeti kako si sposoban priznati pogrešku. Tu ti opraštam subjektivnost, jer si ih svakako imao puno više od tih koje si pobrojao, no ipak nisi toliko narcisoidan koliko sam to na prvu loptu zaključio.

U zaključku - još jednom čestitam, i neka ti ove kritike ne padnu teško. Uostalom, uz poltrone čovjek nema najjasniju sliku o sebi. I možda da objektivnost kojoj toliko težiš i s kojom se busaš u prsa počneš izučavat kroz tekstove kolege Bernarda.

Živio!