Neki se sjećaju kad su 1980-ih doveli Jurija Birjukova igrati za Španjolsku.

O krađama, svi se sjećamo prekršaja nad Ćorlukom za jedanaesterac.
1982. se namještalo da Španjolska osvoji naslov svjetskog prvaka, pa je  Lund Sorensen premjestio prekršaj sa 20 m u kazneni prostor, pa onda još ponovio 11rac kad su promašili.1960-te su isto imale takvih mulježi. Nije skroz na pošten način Real osvajao uzastopne naslove, niti je Španjolska protiv Mađarske 1964. na pošten način osvojila europsko prvenstvo u nogometu.

A dragom Bogu neka zahvale što su Turci onako sretno izbacili Hrvatsku u Austriji 2008., Španjolci ni onda ni sad nisu bili bolji od nas. Ne bi njima sudac produžio utakmicu 2 minute nakon 120., a da im igrač čeka dopuštenje za ući u igru, pa da igraju s10 igrača.

I na OI u Atlanti 1996.  "izravnavali su račune" i ispravljali krive Drine za olimpijski naslov u vaterpolukoji su si bili namijenili na OI 1992., no zbog bezočne krađe u korist Talijana koji su tih 5 godina drmali svjetskim vaterpolom zbog besramnog utjecaja kod sudaca i vaterpolskim organizacija, Španjolci su ispušili.
Sjetite se kako je najednom odmah stupilo na snagu odrađivanje kazne hrvatskom izborniku. Kojeg su poslije revni higijeničari izbacili s tribina, a kad je upute slao mobitelom, onda su ga i tu onemogućili.

Ne zaboravite ni 1992., kad ni Hrvatska ni Slovenija ni BiH ni Makedonija nisu nastupile u momčadskim športovima na OI (SCG nije zbog sankcija), osim Hrvatske u košarci, a i to je bilo nakon teškog lobiranja i američkog udara šakom o stol, jer su se Ameri htjeli odmjeriti s najboljima. Kako su to mogli košarkaši, a nisu mogli rukometaši (iz Hr, Slo, BiH) niti hrvatski vaterpolisti?
A 1996. je najednom Samaranch dobio napad "športskog olimpijskog duha" i dopustio Srbiji i Crnoj Gori sudjelovati na OI (koje gle čuda nisu bile u Španjolskoj)?

Gospodine Jurišić, naklon!

I hvala ti što si spomenuo Barcino polufinale iz 2009. - najveću pljačku u novijoj nogometnoj povjesti. Nadam se da to gdjekad šapneš Packu na njegovo mes-que-un-club- uho..

puno bedastoca, ali ovo mi bas tuce u oko:


olimpijske kvalifikacije su u svim sportovima bile gotove kad su u proljece ´92 Hrvatska i Slovenija bile priznate od strane MOO i zato nisu mogle nastupat. Iznimku je napravio samo glavni tajnik FIBA Boro Stankovic za kosarkaski turnir

Samaranch nije 1996. iznenadno dobio napad "sportskog olimpijskog duha": radilo se samo o tome da SRJ vise nije bila pod sankcijama i normalno je sudjelovala u kvalifikacijama za OI...

Ali taj njihov lobi nije mogao omogućiti da igraju tako kako igraju, već je to učinjeno zbog njihove kvalitete. Nekad su bili poznati kao veliki gubitnici, no sada su na vrhu. Za svaku pobjedničku momčad se vuku repovi, nažalost...

Jurija Birjukova se i ne mogu sjecati, jer takav ne postoji. Postoji Jose Angel BirIUkov. Emigrirao iz tadasnjeg Sovjetskog Saveza kao i niz drugih sportasa iz tog vremena (na pamet mi pada Viktor Korcnoj, pa onaj gimnasticar). S tom razlikom da je Joseova majka emigrirala iz Spanjolske u Sovjetski Savez godine 1939 u vrijeme spanjolskog gradjanskog rata. Pretpostavljam da bi jako bio sretan da su Vlatko Markovic i Zorko Srebric privoljeli tamo s pocetka tisucljeca Zlatana Ibrahimovica da zaigra za Hrvatsku. Kojem je majka navodno Hrvatica.


Sjecamo se i lakta Mandzukica u Sergia Busquetsa, a i prekrsaja Sergia Ramosa nad Mandzukicem za koji tocno nije utvrdjeno da li je bio unutar ili van kaznenog prostora.

Moglo im se namjestit da su ih pustili da igraju s 13 igraca u polju. Ta momcad Spanjolske je bila toliko losa da zaista nije imala sanse nikakve. Izgubili su nakon ogleda s Jugoslavijom od Sjeverne Irske, a u drugom krugu Njemacka im je pokazala gdje im je kvalitetom mjesto. A bili su s druge strane pod nemogucim pritiskom medija i domace javnosti. Ipak nakon tog SP-a krenuo je uspon nogometa u Spanjolskoj, gdje je najpšopularniji sport zaostajao za ostatkom Europe od sredine 60-ih, pa sve do pocetka 80-ih. 

Prekrsaj Gudelja na srednjem veznom tadasnjeg prvaka Spanjolske Reala Sociedada Pericu Alonsu bio je na 16 i pol maksimalno 17 metara, ne valja pretjerivati. Kad je Alonso izvodio kazneni udarac, niska pantera Pantelic izasao je prije izvodjenja udarca barem za pola duzine svog vratarskog prostora, sudac kako nije bio u pravu dosudivsi kazneni udarac, toliko je bio u pravu ponovivsi ga. U drugom pokusaju pogodak je zabio desno krilo Reala Juanito. 

, Hajde malo o tome, poveznice, indicije... Ako se radi o naslovima prvaka Spanjolske 60-ih Real je osvojio doduse 5 uzastopnih naslova, ali bi onda valjalo priloziti nekakve indicije na ovakvu tvrdnjnu, s obzirom da je prednost kraljevskog kluba pred konkurencijom iznosila i do 12 bodova, a u momcadi je bilo niz fenomenalnih asova poput Vicentea na golu, Santamarie (posljednji covjek obrane) i cuvena petorka u napadu (od desna na lijevo) Amancio-Ruiz-Di Stefano-Puskas-Gento. Ako se pak radi o "uzastopnim" naslovima prvaka Europe tijekom 60-ih, onda  je rijec o nepostojecim naslovima, jer je tijekom tih godina Real osvajao Kup prvaka u dva navrata 1960., te 1966 kad je u finalu pobjedio Partizan s Soskicem, Jusufijem, Galicem, Becejcem i jednim nasim Primajerom. Autor vjerojatno predmjeva 5 uzastopnih naslova prvaka Europe od 1956-1960, no kad se spominju mutezi, valjalo bi iznjeti i neke konkretne indicije za takvo nesto



Nije osvojila protiv Madjarske, nego protiv Sovjetskog Saveza u finalu sa 2-1. Madjarsku je Furija pasolvirala u polufinalu, u produzetku je strijelac bio gore spomenuti napadac Reala i prije toga Deportiva iz La Corune Amancio. Kad se spominje neposten nacin, opet bi valjalo napisati neke argumente, osim ako autor upisa u sedmom desetljecu pa dobro pamti doticne utakmice.


A jooooooooooj... Nemoj... Taj trofej je uz osvojeni njemacki iz 1972 ocjenjen kao najcicsi osvojen u povijesti euronogometa. Hrvatska koja nije mogla pobjediti Tursku, bila je bolja od momcadi u kojoj su igrali Iniesta, Xavi, David Silva, Puyol, Casillas, Villa, Torres, Senna.... Nemoj... 



Odgovorio je jedan od najvecih zvijezdi Arsenala... Srbijanci su vec 1995 u Ateni osvojili naslov europskih prvaka u kosarci, te na taj nacin izvadili vizu za Atlantu. Hrvatska treba podici spomenik Bori Stankovicu (ne zaboravimo ni Glistu Novosela i njegovo prijateljstvo s istim) koji je prosirio Olimpijski turnir i izmislio kvalifikacije za isti (a ucestvovale su zemlje koje su netom primljene u Olimpijsku obitelj), koje su nam omogucile da odigramo kosarkasko finale kakvog vjerojatno nikad vise nece biti (niti je bilo prije toga) na Olimpijadi sto se tice kosarke. 



Odgovor gore

nece hezonja k njima jer bi ga se pod broj jedan caca roni (hrvatski branitelj u domovinskom ratu - pravi za razliku od mnogih) odreko,  a tesko da bi se vise mogo pojavit u dubrovniku od srama.  pozz obitelji hezonja iz j. amerike.

kako ih je hrvatska zbrinula?  odgovor sazet u jednu rijec - nikako.  jedna cebukina koja je olimpijske, svjetske i europske medalje osvajala pod cetiri razlicite zastave, ukljucujuci i nasu, nema apsolutno nikavih primanja od strane niti olimpijskog odbora niti drzave.  ciba je legenda odbojke - zena u stanu ima doslovno cijelu jednu sobu prepunu pehara i medalja (ne znam, mozda je soba prenamijenjena otkad je postala mama), a zivi od place muza koji radi u hep-u.  ovo je samo jedan primjer kako se kod nas tretiraju legende koje su nam itekako dobro reklamirali drzavu kad je bilo najpotrebnije.

ma o cemu ti pricas?  za cibu znam sigurno da nije potjerana niotkud nego je jednostavno odabrala igrat za nas.  u to doba su joj nasi ponudili bolje uvjete i bolju lovu od rusa i zena se odlucila za nas (dobar razlog  je i to sto joj je majka jedva prezivljavala u alma-ati u kazahtanu.  ah da, zaboravio sam da kazahstan vec odavno nije rusija, hehehehe).   pesalov je dosao k nama iskljucivo za lovu, a cuo sam i zbog neke splitske mackice(ovo je trac).