KOd nas je zanimljiva jedna stvar.

1. teza: Lino nije zaslužan ni za kakve uspjehe, nego je sve to Smajlagićeva zasluga.

2. teza se također provlačila po medijskom prostoru, a tvrdila je da je Bilić samo maska, a da zapravo Prosinečki sve vodi i upravlja, osobito kad je reprezentacija tukla Engleze u kvalifikacijama za Austriju.

Čudi me (ili mi je mimoišlo) da se nije javila teza da su košarkaši izgubili od Slovenije na Euru, zato što je baš tada Repeša odlučio neposlušati Anzulovića. No siguran sam da je kojim čudom reprezentacija uhvatila medalju, da bi se javili glasovi koji bi to pripisali Anzuloviću, a ne Repeši.

Ne dovodim u pitanje Smajlagićevo znanje, ali što je on napravio nakon svog odlaska? Ne tvrdim ja da je morao s Egiptom biti svjetski ili olimpijski prvak, ali da je malo čudno da nijednom nije prošao skupinu, čudno je, a još je čudnije da se to NIKADA! ne provlači kroz kritike koje se upućuju Červaru.
Što se tiče toga jesmo li mogli više ili ne odgovor je i tu jasan. Činjenica je da je za naš mentalitet poguban svaki, osobito tijesni poraz i da nam dugo treba da se oporavimo. Ta pogubnost se osobito ogleda u porazima u polufinalu, jer usporedbe s vaterpolom ili rukometom svjedoče da je bronca najrjeđe osvajano odličje. Mislim da je i francuski izbornik jednom rekao da je recept za Hrvatsku relativno lagan. Treba nas samo dovoljno dugo držati u egalu i mi ćemo psihički pući, a nadoveže li se na to neka dvojbena sudačka odluka, tonemo u bezdan. Za nas su sve sudačke odluje dvojbene. Naši športaši odrastaju uz poruke komentatora, novinara, trenera.... tipa: "Da predstavimo večerašnje suce, nadajmo se da ih nećemo večeras spominjati!" (a onda od Bože Sušeca više saznamo o sucima nego li o protivničkim igračima!) "Suci nam nisu dali igrati!" "Ne razumjemo, štovani gledatelji, kome Hrvatska toliko smeta!" (A vrlo nas je lako izbaciti iz svih kvalifikacija, ako toliko smetamo. Dovoljno je da nam komisije međunardonih saveza pročešljaju domaće saveze!). "GOSPODO SUCIIIIII!", a s druge strane "Sudac nam je sad progledao kroz prste."  "Suci su sad napravili malu pogrešku na štetu naših protivnika!" "Ja inače ne govorim o sucima, ali moram naglasiti da su nas suci pokrali!"
U toj i takvoj psihozi: svi su protiv nas, svima smetamo, suci i postoje samo zato da napakoste Hrvatskoj... rezultati su realni. Problem mentaliteta ili igračke psihe se rješava puno duže i trajnije.
I Brazil je na svakom svjetskom nogometnom prvenstvu glavni favorit i najjača momčad, pa je opet osvojio "samo" 5 naslova.